događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marko Jareb
Eduardo sjedi u kafiću, pije kavu, gleda prolaznike i u sebi razmišlja.
“Koliko su ljudi nevaljani, traže i žele da im pomogneš, a kad ti trebaš neku pomoć od njih onda kao da te ne poznaju, i to bliski ljudi, pa čak mogu reći rođaci i prijatelji, jednostavno te nogiraju?
Koliko su jadni, misle da za svojih pet litara vina ili malo pancete …
tekst i foto: Josip Mayer
Nekada su naši iseljenici ulagali sve što su zaradili u svoje hrvatske domove, stanove, kuće, imanja… Kod nas u obitelji to je bilo malo drugačije. Mi smo se odlučili, uz školovanje i obrazovanje djece, kupiti kuću u Njemačkoj te stvoriti neki kapital i postati samostalni poduzetnici.
Tako je i bilo.
Kada su djeca, sin Robert i kćerka Renata odrasli, sve više ih je vukla želja da kupimo neku nekretninu u Hrvatskoj.…
piše: Marija Juračić
Zavila sam se u šutnju koja traje već cijelo poslijepodne pa se moj zet zabrinuo za svoju punicu.
Ustvari, mislim da se više zabrinuo za svoj želudac, jer moja kći ne pokazuje pretjeranu sklonost ka kuhanju.
Morala sam mu reći, što me muči. Gospodarstvo. Ne ovaj naš skromni kućni budžet, nego ono pravo, veliko, globalno gospodarstvo, o kojemu odjednom ništa ne znam.…
piše: Marko Jareb
U centru mjesta od pedesetak kuća okupljaju se težaci u predvečerje dana nakon napornog rada i raspredaju o koječemu. Vidno su ispaćeni što se očituje po borama na njihovim licima. Oko njih vjekovima stoje kamene kuće. Blizu im je i mali porat u kojem se ljuljaju njihovi kaići na laganom povjetarcu i čekaju ih za polazak na svijeću. U daljini se čuje pjev galeba, dok se iz obližnjeg dvora ćuti miris borovine te cvrkut čvorka i zvuk tihe glazbe.…
tekst: Slavica Jurčić
Druže Tito ljubičice bijela….sada slijedi muk.
Naime na moj šesti rođendan umire jedan od najvećih ljudi ili diktatora prošloga stoljeća.
“Umro je drug Tito”, vijest koja je moje djetinjstvo potpuno promijenilo.
Ja nisam slavila rođendane kao sva djeca.
piše: Marija Juračić
Već dvije noći ne spavam. Pogađate, opet je u pitanju moje zet. Mislim da me se naumio riješiti. Koknuti me. Evo, prosudite sami.
Zapeo je da pođem s njim i mojom kćeri u Pariz. Priča o Moulin Rougeu, Eiffelovom tornju, Champs-Élysées …
Odmah vam je jasno da tu nešto ne štima. Tko još dobrovoljno vuče punicu sa sobom? I to u Pariz!…
piše: Dijana Čupić
– Vruće mi je! – probudio me ženin glas iz nemirnoga sna. Kako bi bilo da malo otvorim prozor, možda je Jozo malo popio u lovu, pa svašta priča?
Osjetio sam kako se i dalje meškolji u krevetu, a njezino pomicanje bilo je kao mali plimni val, koji se širio na moj dio madraca dok sam se ljutio na civilizacijsku izmišljotinu zvanu bračni krevet.…
piše: Marija Juračić
Moj se zet u posljednje vrijeme počeo čudno ponašati. Ranije odlazi na posao, sve kasnije se kući vraća. Već je nekoliko puta javio da ne može stići na ručak. Nije došao ni kada sam mu onako lukavo pripremila njegovu najmiliju spizu – škampe na buzaru. Umjesto da kao svaki pošteni Dalmatinac, nakon dobrog objeda malo prilegne, on juri u teretanu. Pretjerano koristi nekakve muške losione pa mu ne bi trag izgubio ni da ga slijediš na dva kilometra daljine. I baš taj miris i pomisao na trag, dao mi je ideju.…
piše: Slavica Jurčić
Nakon drugog svjetskog rata u Lici i Kordunu ostade puno mladih djevojaka za udaju, ali mladića za njih u njihovom kraju nije bilo.
Iz Slavonije su prosci dolazili i prosili djevojke. Tako je i Milka dočekala prosce.
Stjepan i Mirko su u njihovu kuću došli predvečer. Svijeća je slabo gorjela, a momci su sjeli dalje od ognjišta, tako da ona svoga momka nije pravo ni vidjela.…
piše: Marija Juračić
Opet sam ljuta na zeta. I na njegovu majku, jer ga je odgojila tako nerazumnog, da on odmah podmiruje sve svoje novčane obveze pa tek ono što mu na kraju svega ostane, donosi u bazu- u naše domaćinstvo. A to i nije bogznašto.
Ljuta sam i na onog nepoznatog mudrijaša koji je prvi izgovorio rečenicu – protegni se koliko ti je jorgan dug. Ta je rečenica onda postala narodna poslovica, a moj zet misli da je sve što je u narodu stvoreno, a priori i dobro.…