događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Željko Jelavić
Sezona je kuhanja rajčice, ali tada se kuhao paradajz. Kako su granatiranja i bombardiranja bivala prečesta, u naselju od nekoliko tisuća stanovnika ostali su rijetki i oni koji su morali.
Među njima su bili jedan prkosni djedica s pripadajućom bakicom jer se nisu dali u prognanike, ljudi s radnom obvezom i poneki gardist koji bi se došao istuširati i presvući prije novog terena.
Mačke, psa ili ptice nije se moglo vidjeli danima. Čak i u sablasnim …
piše: Željko Jelavić
-Kuc, kuc, tuk, tuk …čuje se u blizini. Netko vjerojatno “daska” krov. Pa ter-papir, kontra-letva, letva, crijep… Baš volim zvuk čekića koji veselo poskakuju po “šesticama” (dužina čavala). Prvo jedan čekić, pa drugi… U istom ritmu ili neritmično. Svejedno.
Mislim da bih u svakom takvom “novo-kuckajućem” potkrovlju mogao zaspati kao beba.
piše: Željko Jelavić
Odlazak na more je uvijek bio poseban događaj. Ne djeci, nego meni. Oni su (svih troje) od svojih prvih ljeta redovno išli na more. Čak i kao bebe. Ne, zahvaljujući meni, nego punici koja se davno “pobrinula” za vikendicu. Tako se ja, između ostalog, “udadoh” i za more.
Par mojih skromnih posjeta moru kao dijete gotovo i ne pamtim, ali zato pamtim gotovo sve boravke i “bisere” svojih mladunaca. S najstarijim sam radio (svoje) prve kule u pijesku…
Sjećanje …
tekst i foto: Nikša Smoje
Bilo je to davno, stvarno davno, o kako davno. Desilo se to u prošlom stoljeću, ma ne samo stoljeću, već i u prošlom tisućljeću.
U četvrti misec te tako daleke 1981. pošalje kadrovik Jadroslobodne (Jadroplova) Vjeko, nas četvoricu da se ukrcamo na brod MOŠA PIJADE u tamo neki Nanaimo.…
piše: Nada Magazin
Eee…
Jučer san puno tila gledat vaterpolo kontra Mađara, ali mi je falija 4. kanal, a prijenos je iša baš na 4.
Kako to nisi prije namistila, a? čujen kako pitate. Ma friga se meni za tv, opče ga ne gledan puno. Dikod se pitan zaradi čega opče plaćan pretplatu i cable tv. Tu ka jeman puste programe, a Barcelonu koju volin gledat kad god igra ne moren vidit. Naši će…
Zdenka Gleiβberg
Joj kak je vani vruće …se gori im bu sa kuruza i se kaj imamo zgorelo. Prave pesje vrućine, pa smo ja i Štefek donesli odluku, nić drugo nek u toplice da se malke odmačemo i namačemo.
Problem je nastal kaj mi onaj moj badeancug od pre deset let nekak ne paše. Cvika sim, cvika tam, jedva sam ga prek navlekla, a bogme i gornji del se neda lahko skopčati.
piše: Joso Špionjak
„Mogu se nositi sa životom. Ne ruši me kriza od onoga …čula, vidila, kazala…”
Tako govori osoba koja je prije 30-ak godina krenula jednim, za naš materijalistčki nastrojen svijet, pomalo neobičnim životnim putom.
Nakon odlaska na privremeni rad u Njemačku, baka je preuzela brigu o, tada trogodišnjoj djevojčici koja je bila jedino žensko dijete u obitelji moga ujaka.…
Sjećate li se Matee Marić, mlade Hrvatice, berlinčanke koja nam je pisala dnevničke zapise s prošlogodišnjeg putovanja Frame HKM Berlin na Susret katoličke mladeži u Sisak?
Nedavno smo prenijeli i njen vrlo lijepo i emotivno naspisani Esej o hrvatskom jeziku i školi…
Možda ste i zaboravili?
No, evo, vrijeme je godišnjih odmora, školskog ferija ali Matea nije zaboravila nas.…
piše: Željko Jelavić
Danas idem na oproštajnu. Moji umiru od smijeha. Lapsus? Ili pak ne? Oproštajne su bile večeri kad se “slavio” odlazak u vojsku.
Večer nakon koje bi se trijeznili dan, dva i nakon toga ošišanih glavuča završili pod SMB “ćebetom” i boksericama koje nikad nisam volio. U njima je bilo previše mjesta i osjećao sam se kao “Jugoslavijo rasti sretna u slobodi”.
Oproštajna je označavala (bar za mene) vrijeme prije i nakon ……
