događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dragica Križanac
Upravo smo uplovili u Novu 2055. Danas je moj trideset i peti rođendan.
Prema ugovoru idem jedanput tjedno u Lab. Tamo je moje dijete. Hoću reći moje buduće dijete. Ono leži u specijalnoj kristalnoj kabini zvanoj Maternica, koja lebdi u tečnosti i okreće se lagano oko svoje osi.…
Ova priča je netom osvojila drugu nagradu za najljepsu bajku na natječaju Festivala dječje umjetnosti u Sarajevu.
Autorica: Sanja Rotim
Djevojčica Tanja je živjela u malom i slikovitom planinskom mjestu. Mnogo je voljela svoju planinu i gustu šumu koja je bila lijepa u svako doba godine.
Tanja je imala deset godina i bila vrlo vesela djevojčica. Već je znala razlikovati jestive od nejestivih gljiva, naučila je to od …
piše: Štefica Vanjek
Nedjeljno jutro, kišovito i tmurno, kao da je kasna jesen, a ne procvalo proljeće puno života.
U ovih mojih sedam desetljeća, sve se izokrenulo naglavačke. Nemam više snage nabrajati sve promjene. Nekih se još dobro sjećam, ostale su zapamćene u vijugama ovo malo sivih stanica mozga što mi je ostalo.…
Priča za velike i male
piše: Sanja Rotim
Bio jednom jedan grad čiji su žitelji odlučili da se međusobno ne persiraju misleći da bi se na taj način poboljšali međuljudski odnosi. Ovo nepisano pravilo su rado prihvatili i stari i mladi. Od tada je u tom gradu zavladala prijateljska klima među poznanicima kao i među onima koji se nisu nikada prije sreli.…
Vrijednim suradnicima i dragim čitateljima, čestitamo Međunarodni praznik rada /Uredništvo/
Iz naše arhive/ objavljeno 01.05.2012.
PRVOMAJSKA PRIČA IZ STAREGA SPLITA
tekst i foto: Nikša Smoje
Radnja se odigrava u Spli’skom Varošu u ulici Milićevoj na teraci kuće na slici, a u godine iljadudevestotridesetineke, negdi pred Drugi svjetski rat.
Glavni likovi: Moja baba Zorka, Spli’ski radnici i žandari stare Jugoslavije.
Baba, ka baba, a u ono vrime mlada žena o ribara Mikule (mog dide) solila je srdele i …
Priča za djecu i odrasle
piše: Sanja Rotim
Na proplancima jedne planine prostirala se gusta šuma gdje su dom imale mnoge životinje. U toj šumi je svaka životinja obavljala svoju ulogu.
Jež je bio poštar. Kružio je svakodnevno na biciklu i dijelio poštu. Imao je mnogo posla jer je bilo uvijek puno pisama i…
Piše: Štefica Vanjek
Slušam neku večer Dnevnik i shvatim u sedamdesetoj godini da sam posve nepismena. Bože moj čemu sve škole i sav radni vijek u odgoju koje sam završila kad više ništa ne znam.
Učili su me da je jezik živ i da se mijenja, ma sve mi je jasno, ali jedva sam savladala novi elektronički, ili još nisam jer mi …
“Hajde, zovi oca na kafu”, reče mati skidajući džezvu sa šporeta.
Kažu da krumpira i budala nikada nestati neće.