događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Čulo
U ljeto 1995., nešto prije Oluje, prvi put posjećujem zavičaj nakon dugih 5 godina. Moje selo nalazilo se na prvoj crti obrane Livna i život u njemu bio je neizvediv. Jedini stanovnici bili su hrvatski branitelji.
Naša kuća pogođena je granatom, na njoj nije bilo vrata. Na podu majčine sobe našla sam gospinu sličicu iz Međugorja. I danas je čuvam za uspomenu. Držim sličicu u ruci i plačem u napuštenom i zaraslom selu.…
piše: Kitana Žižić
Čekala sam ispred ljekarne preuzeti tablete za snižavanje kolesterola. Godinama sam im odolijevala ne htijući poslušati doktoricu, uvjerena da mi ne trebaju.
Sve je to nadaleko poznat farmaceutski lobi. Svi su umreženi bez imalo stida. Neki odlični studenti govorničkih vještina nakon što završe težak studij medicine, zaborave humano poslanje koje ih je natjeralo na taj trnovit put te…
piše: Štefica Vanjek
Jučer sam bila u velikoj nabavi za kućanstvo. Uredno sam napisala spisak potrepština i kao obično, zaboravila ga uzeti. Treniram mozak svaki dan rješavanjem rebusa u moru informacija i dezimformacija, ali ne djeluje protiv zaboravljanja, možda i pospješuje zaborav.
Obišla sam sva četiri trgovačka centra u gradu i iz svakog izašla sa punim …
piše: Kitana Žižić
Bezazleno dječje pitanje koje otkriva svu zbunjenost naivnog dječjeg svijeta. Kad odrastemo postavljamo drugačija pitanja, ali ne s manje iznenađenja, ovisno o tome u kakve smo ljude stasali. Sačuvamo li dobrotu otkrivamo mnogo surovosti i boli u nekada divnom, sigurnom, zaštićenom malom svijetu.
Suprug i ja djecu smo odgajali uz puno ljubavi i pažnje, svjesni ako uspijemo, da…
tekst i foto: Slavica Jurčić
Danas sam tražila tišinu.
Krenula sam polaganim koracima prema svetoj Klari, ispred mene je išao moj vjerni pas Zagor.
Ni vjetar nije puhao.
Tišina se sakrila.
Nisam ju našla u suhoj travi.
Ipak šapnula mi je da je blizu.
Da ona je tu, nadomak nas samo se treba malo okrenuti.
Treba ju naći.…
Stigli likovno-literarni radovi iz Vira kod Posušja
U pismu koje su Ankica i Ante Karačić, organizatori likovno-literanog natječaja na ovogodišnju temu “Mudrost osmijeha a ne podsmijeha”, dobili iz Bosne i Hercegovine, točnije iz Vira kod Posušja, pisano rukom Mirjane Đerek, prof. razredne nastave, stoji sljedeće:
tekst: Štefica Vanjek
U ovo sivo vrijeme do dolaska proljeća više vremena provodim u čitanju, ne samo dobrih knjiga nego i dnevnih novina. Znate, hoću biti dnevno informirana kao pravi građanin kojem je stalo do zemlje u kojoj živi.
I sve je to u redu, i pozitivno, da me svaki dan dobrano ne ošamari neka nova afera, pa pozitive ako i ima to je sića koja se brzo zaboravi.…
piše: Antonija Željka Kahlik
On: Eee, jesi li konačno sve spakirala? Je li gotovo?
Ona: Mislim da jesam, još samo da provjerim poklone. Aha, tu su, to mi je najvažnije. Ne bi bilo lijepo da unucima zaboravimo posebnu narudžbu.
On: Dobro, i što još radiš u kući? Izlazi već jednom. Tebe se baš svaki put mora čekati, a ipak uvijek nešto zaboraviš. Daj požuri ako Boga znaš!…
(čuje se tutnjava)
Ovih dana čitam vijest da je maloljetni haker ukrao podatke i ucijenio jednog teleoperatera da mu isplati 500000 dolara u kriptovalutama.