piše: Branislav Mikulić
Bio je ljetni raspust, sredina augusta. Za par sedmica sam trebao poći u drugi razred gimnazije, ali na to nisam htio da mislim. Vrijeme sam provodio bezbrižno, u skitnji po gradu i dokoličarenju s vršnjacima, družio se s knjigama i stripovima, bio s roditeljima na moru. Jednostavno, uživao sam zasluženi odmor – zaslužen dobrim ocjenama.
Tog dana sam već u podne pošao do hipi klupe, omiljenog generacijskog sastajališta. Lagano šetajući stigoh na pješački prelaz kod Umjetničkog paviljona. Kad htjedoh zakoračiti preko zebre, neko zatrubi iz auta. Okrenuh se i vidjeh šofera kako mi maše iz bijelog fiće[1]. Sagnuh se da bolje pogledam, prepoznah Fiku.…
Vratili smo se kući nakon divnog godišnjeg odmora još uvijek s mirisima mora, šume bora i neke začuđujeće tišine i mira. Još ni jedne godine do sada nismo bili dva puta na moru i to u najljepše vrijeme.
Znatiželja i ljubopitljivost su bili omiljeni alati kojima sam otkrivao svijet oko sebe. Oduvijek je tako sa mnom bilo, odmalena. Vremenom je to u meni samo raslo i jačalo. Konačno, to me je nauci dovelo. Pitanja sam mnoga sebi postavljao, htio odgovor na njih naći. Pa i takva za koja nauka odgovora imala nije, gdje je nemoćna bila.… 
– Da pokojni Vid vidi u čije je ruke palo njegovo imanje i velika muka, ne bi se smirio u grobu do sudnjega dana – rekla je baka Jela ulazeći u pekarnicu, potom pozdravila: Faljen Isus i Marija.
Bio je to mjesec lipanj i približavao se ljetni raspust. Kao i svake godine, djeca su ga s nestrpljenjem čekala.
Opis lokacije: drugi kat ORL odjela ogromne zeničke bolnice. Odjel oskudan finim namještajem, neokrečen, jadan, rekla bih sklepan, uglavnom socijalistički na prvi pogled. Žohari pužu po ćoškovima soba. Zima, magla se kovitla, možda kraj siječnja dvijetisuće i druge. Osoblje stručno. Hrana jestiva.… 
Kad sam preslušavala priču svog barbe neposredno prije njegove neočekivane smrti, što tada ni slutila nisam, uživala sam u njegovom milozvučnom glasu, ležernom pričanju i pohvalila ga da je bolji od Rade Šerbedžije u prenošenju emocija. To je bilo sredinom proljeća 2022. godine.…