piše: Štefica Vanjek
Počelo je peto godišnje doba, vrijeme fašnika i ludiranja, vrijeme kada se svemu možeš narugati i na sve negativnosti kroz humor ukazati.
Baš sam krenula u šivanje kostima dvorske lude da mogu reći sve loše iz društva što me smeta, i izaziva bijes, a da za to ne odgovaram i ne služim negdje u „buksi“. Malo sutra će to baš tako i biti.…
Ljeto 1988.
Premda su mnogi upravo to pomislili. Vijest je išla od usta do usta ali nitko nije mogao povjerovati. Bila je upravo nevjerojatna, nemoguća.
Blagdani završavaju a ja još prebirem dojmove od silnih doživljaja. Događaje iz prošle godine već sam zaboravila, jer baš ih nije bilo za pamćenje, prevladavali su oni drugi.
Iako nam je mnogima, sudbina unaprijed zacrtana, velikim dijelom, i sami možemo utjecati hoće li se ono što nas očekuje, dogoditi prije ili poslije. Možemo ju pokušati promijeniti, krivadujući, gubeći se u hodnicima labirinta, ali opet stižemo do ucrtanog cilja. Ovo je priča o mojoj prijateljici Mari,koja je naizgled jako obična i anonimna žena, koja čak nema ni svoj FB profil, a sve je drugo već obična.… 
