događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ Objavljeno 12.05.2017.
piše: Slavica Jurčić
Bilo je to osamdesetih godina. Pokraj nas stanovala je teta Jeka koja je imala troje djece.
Najmlađi Alen vršnjak je moje seke. Njih dvoje su se znali igrati i smišljati svakakve ludorije.
Pokraj njih živjela je baka Blažeković, prijazna ženica. Djeca su se davno odselila od nje.
Njen vrt u proljeće bio je pun zumbula, narcisa i đurđica. Njihov…
tekst: Kitana Žižić
“Od kolijevke pa do groba,” najljepše je doba svjesnog djetinjstva i ranog djevojaštva. Oćuti, mirisi i okusi najranijeg doba ostaju u nama duboko u samom izvorištu bića.
„Samo zato što genitalije još drijemaju, dok je mozak već potpuno žustar, djetinjstvo je ono vrijeme nevinosti i sreće, nebeskoga života; nestali raj za kojim čeznemo ostatak života.“ *…
Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2021.
piše: Dragica Križanac
Otkad znam za sebe živim u Amsterdamu. Prva sjećanja imam iz vrtića. Tu sam naučio prve riječi Nizozemskog. Kod nas se u kući pričao samo Urdu. Imali smo schotel (antenu) i uvijek gledali pakistansku TV.
Moji roditelji su Pakistanci, a ja sam najmlađe dijete od nas …
autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Njegov moto je bio: “Kada vidiš da ljudi jedu i piju, primakni se, čut’ ćeš nešto i pametno, a gdje rade, odmakni se da ne smetaš.”
Tata mu je bio uzor, koji je sav svoj imetak stekao bez puno rada, primičući se uvijek tamo gdje su masni zalogaji, da i sam malo omasti brkove. A, imao ih je, …
tekst: Mirjana Blašković
Dan se bližio kraju. Sunce samo što nije zašlo iza obrisa brežuljaka u daljini i nedostajao je tek jedan korak ovom proljetnom danu da nestane u noći i polako postane sutra.
Sjedila sam na balkonu i osluškivala ptice koje su cvrkutom ispunjavale krošnje okolnih stabala, nadglasavajući se sa žamorom djece s obližnjeg dječjeg igrališta.…
tekst: Žaklina Kutija
Kad nemaš ljubavi, onda imaš krpu u ruci.
Stresla se užasnuta mišlju koja je probola kolotečinu struje misli usklađenih pokretima trljanja bijeloga štednjaka.
Ta davna misao, odraz promatranja bijesne majke koja je užasnuta trljala prastari štednjak, a izgledao je kao da su ga sada doprtljali iz…
piše: Štefica Vanjek
Neki dan je kod nas popodne bio unuk jer su roditelji bili na poslu, družimo se tako češće i baš nas to veseli. Baka kao svaka baka, bojim se da dijete ne bude gladno (vodim se svojom potrebom za jelom), pa ga često nutkam nečim za jelo.
Čini mi se da je premršav a tijelo gibljivo kao da od rođenja trenira gimnastiktu. Velika je šteta što u našem gradu nema treninga za gimnastičare, sigurno bi bio prvak svijeta.
Nutkajući unuka hranom, normalno, po skrivečki ubacim nešto i sebi u kljun. Moja CIA je stalno na oprezu, čim odem u kuhinju i smeće baciti za njim, već viče:…
autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Joku sam poznavala. On je onaj lik iz moje priče “Moj rođak Marko” koji bi se popeo na najviše stablo jabuke i satima, do mrklog mraka, na glas ponavljao jednu te istu pjesmicu, pokušavajući je naučiti napamet, a jedan stariji čovjek bi začepio uši i odmahujući glavom psovao:
“Ma Boga mu njegovog, i ja sam je ovako tupav od njega do sad naučio, a njemu nikako da uđe u glavu!“…
tekst: Kitana Žižić
Prije nekoliko tjedana u mozaičkoj emisiji Hrvatske radiotelevizije ugledala sam poznato lice. Manje poznato od lica mlađeg brata, ali sam ga odmah prepoznala.
Bila je to reportaža o čovjeku u najboljim godinama, koji je u majčinom rodnom dalmatinskom mjestu pronašao dom. Godinama već tamo živi sa suprugom i obožavanom kćerkom, uglavnom zahvaljujući popularnom kafiću u centru mjesta.…
