događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Nataša Pecić-Janković
Volim se rano probuditi jer onda mogu ponovno doživjeti i proživjeti svoje snove. Jutro najbolje oslikava moje ciljeve i ideje za koje živim.
Nisu to veliki ciljevi ni ideje… to su skromna i jeftina saznanja. Više, znam da ne mogu.
Moja sudbina je u isključivo mojim rukama i često se pitam: “U čemu griješim?”
Puno me ljudi povrijedilo, vrijeđaju i danas ali nikome ne zamjeram. Mislim da je sve imalo svoju svrhu, da ojačam i budem hrabrija.…
piše: Joso Špionjak
Neka mi dragi Bog oprosti što spominjem svoju pokojnu tetku ovdje.
Bolje da sam to molitvom učinio.
Ruža joj bilo ime.
Bijaše to bogobojazna žena kao i većina svijeta u njeno vrijeme.
A pade mi napamet kako je pripovijedala jednu zgodu.
Desila se još tamo 50-ih godina prošlog stoljeća.…
piše: Nataša Pecić-Janković
Oblaci prekrivaju sunce, vjetar njiše svaku grančicu na susjedovom drvetu. Sitna kiša tiho rominja, a ja udubljena u svoje misli gledam u prazninu i hladnoću koja obuzima svaki dio moga tijela.
Samo ponekada i uz pojedine osobe osjećam se zaista živa. Tražim smiraj u miru i samoći, tražim nešto što već odavno nemam i nikada nisam ni posjedovala.…
Naš suradnik, bivši stanovnik Berlina i od prije koju godinu povratnik u rodni Stružec, piše o aktivnostima mjesnog vatrogasnog društva kojega je član
teks ti foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Od nedavno, vozni park DVD-a Stružec je proširen s dva specijalna vozila za gašenje požara na većim visinama; jedno vozilo ima trosegmentni bacač i može gasiti žarišta vatre sa visine od 20 metara, dok je drugo također sa bacačem i spasilačkom košarom i sve to teleskopske građe i ima visinski doseg od 36 metara.
Naravno, sve smo to morali i na odgovarajući način isprobati ……
piše: Slavica Jurčić
Odrasla sam u gradu, ali kirvaj u Sapcima i u Sredancima nisam propuštala.
Znala se rodbina šaliti s nama Brođanima: „O, što jedu ovi Brođani!“ Nismo im zamjerali nego smo se smijali skupa s njima.
Jučer je u Sapcima bio kirvaj. Skupila se moja familija. Dida nas je dočekao u dvorištu. Ljubi nas i pita kako smo. Povio se on do …
piše: Nataša Pecić-Janković
Svi se prisjećamo svoga djetinjstva. Neki s radošću, a neki, kao ja, s tugom. Nisam to nikada rekla, ali ovo mi je prilika koju želim podijeliti s vama.
Majka i otac su se često svađali. Tada to nisam shvaćala, ali sada, kada sam i sama rastavljena, shvaćam majku koja je plakala razbijenog nosa i s čvrstim stavom kako želi okončati brak. Nama djeci ponekada je bilo žao oca koji se često opijao i govorio koliko voli majku.
napisao: Željko Jelavić
Četrdesetih godina prošlog stoljeća, mnogi moraše otići daleko od najbližih, od rodbine, od ljubavi, rodnih polja, zelenih livada, stoljetnih šuma i svega što im je bilo srcu drago.
Ćako je bio jedan od njih. Tako smo ga svi zvali iako mu je krsno ime bilo Nikola. Bez oca, kao najmlađi od četvorice braće, morao je slušati starije koji mu tada ne dadoše oženiti se s Anđom, lijepom seljankom iz obližnjeg sokaka.…
