događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Mirta je bila trgovački putnik. Nudila je ljekarnama proizvode farmaceutskih firmi. Auto joj je drndao po kaldrmi i to je nju jako ljutilo. Trebala je već stići kući. Sada joj se obilo o glavu to što je htjela stići ranije. Krenula je nepoznatom blatnjavom cestom punom rupa.
Posao kojega je obavljala pomalo joj je već išao na živce. Imala je dovoljno novaca i želju da traži neki bolji posao, a ne da se ovako potuca po raštrkanim i nepoznatim selima.…
Božić iz moga sjećanja
piše: Slavica Jurčić
Moje djetinjstvo je bilo lijepo. Mama se trudila da Božić u našoj obitelji bude nama djeci veselje.
Miris kolača širio se cijelom kućom, a moja mlađa sestra i ja znale smo viriti mami u kuhinju ne bismo li gricnule koji kolačić.
Na Badnjak je baka pekla ribu. Bila je to papalina, mala sitna ribica koja je cvrčala na ulju u tavici. Papalina je imala mali hrskavi rep i on je bio najslađi za pojesti. Seka bi stala kraj bake i grickala potajno riblje repiće. Uz nju bi i mačak vrebao da šćapi koji zalogaj. Umiljato bi se provlačio oko bakinih nogu.…
tekst: Slavica Jurčić
U svakom selu postoji žena koja voli sve znati.
Tako je i snaša Jela voljela prenositi vijesti u „povjerenju“.
Dan joj je počeo tako što se ujutro žurila puteljkom koji je vodio od njene kuće do kuće prije Mare.
Mara je upravo podojila svoju kravicu i krenula cijediti mlijeko u lončiće da djeca prije škole popiju koju čašu zdravlja, kako bi to ona to kazala.…
piše: Slavica Jurčić
Marijan je sjedio za šankom i pijuckao pivo. Njegovi prijatelji su ga provocirali i dobacivali posprdne šale. Predmet njihove šale bila je Marijanova žena Gabrijela. Ona nije mogla ostati trudna pa se činilo da je njihova ljubav polako počela kopnjeti.
„Lako se vama šaliti!“ rekao bi Marijan i krenuo kući svojoj mladoj, lijepoj Gabrijeli.
tekst: Božica Bobošević
Prvi snijeg je pao, zamrznuta okna prozora mame nas van.
Pahulje vijore, svi lašte saonice slaninom da što brže voze. Drvene skije, kajiši i zadnja provjera …može se krenuti!
S ulice odjekuju glasovi …Nataša, Marina, Danijela, Božica …svi smo tu spremni! Stare jakne na leđima, stare cipele i promrzle noge u čarapama ali sretni i zadovoljni. Spuštamo se niz brdo dok fijuče hladni vjetar.
Ponekad se zabiješ u drvo pa i prevrneš ali ne odustaješ. Saonice jure niz brdo, vreće pune slamom klize, lete sve do cilja.…
piše: Joso Špionjak
Nedjelja je.
Bojažljivo padaju prve pahuljice snijega u mjesecu studenom.
Vozimo se prema klinici Großhadern u Bavarskoj.
S jasnim ciljem pred očima na koji želimo što prije stići putovanje nikada nije teško.
A i živahni razgovor nam daje dodatnu motivaciju.
Mira je ime koje će se najčešće spomenuti. Upravo nju želimo posjetiti.…
piše: Slavica Jurčić
Kata je žurila u školu na posao. Školska kuhinja nije mogla početi s radom bez nje.
Toga jutra obilno je sniježilo. Ona je znala da će malo kasniti. Pogledavala je niz cestu čekajući autobus. Noge su joj bile mokre. Nije imala za nove čizmice.
Katu to nije brinulo. Njena briga bili su mališani u školi i djeca slabog imovinskog stanja koja se nisu mogla hraniti u školskoj …
piše: Slavica Jurčić
Julija u ranim četrdesetim na prvi pogled izgleda prekrasno. Njena figura je kao isklesana i na njenom licu ima samo par borica.
Ta krasna žena koju mnogi poznanici cijene i vole, krije nešto. Većinom se njen dan vrti oko njene obitelji i svakodnevnih obaveza.
Svaki dan ujutro sprema djecu u školu, a suprugu nakon kave…