događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Slavica Jurčić
Danas sam tražila tišinu.
Krenula sam polaganim koracima prema svetoj Klari, ispred mene je išao moj vjerni pas Zagor.
Ni vjetar nije puhao.
Tišina se sakrila.
Nisam ju našla u suhoj travi.
Ipak šapnula mi je da je blizu.
Da ona je tu, nadomak nas samo se treba malo okrenuti.
Treba ju naći.…
Stigli likovno-literarni radovi iz Vira kod Posušja
U pismu koje su Ankica i Ante Karačić, organizatori likovno-literanog natječaja na ovogodišnju temu “Mudrost osmijeha a ne podsmijeha”, dobili iz Bosne i Hercegovine, točnije iz Vira kod Posušja, pisano rukom Mirjane Đerek, prof. razredne nastave, stoji sljedeće:
tekst: Štefica Vanjek
U ovo sivo vrijeme do dolaska proljeća više vremena provodim u čitanju, ne samo dobrih knjiga nego i dnevnih novina. Znate, hoću biti dnevno informirana kao pravi građanin kojem je stalo do zemlje u kojoj živi.
I sve je to u redu, i pozitivno, da me svaki dan dobrano ne ošamari neka nova afera, pa pozitive ako i ima to je sića koja se brzo zaboravi.…
piše: Antonija Željka Kahlik
On: Eee, jesi li konačno sve spakirala? Je li gotovo?
Ona: Mislim da jesam, još samo da provjerim poklone. Aha, tu su, to mi je najvažnije. Ne bi bilo lijepo da unucima zaboravimo posebnu narudžbu.
On: Dobro, i što još radiš u kući? Izlazi već jednom. Tebe se baš svaki put mora čekati, a ipak uvijek nešto zaboraviš. Daj požuri ako Boga znaš!…
piše: Štefica Vanjek
Počelo je peto godišnje doba, vrijeme fašnika i ludiranja, vrijeme kada se svemu možeš narugati i na sve negativnosti kroz humor ukazati.
Baš sam krenula u šivanje kostima dvorske lude da mogu reći sve loše iz društva što me smeta, i izaziva bijes, a da za to ne odgovaram i ne služim negdje u „buksi“. Malo sutra će to baš tako i biti.…
autor teksta i slike: Ivanka Jularić – Ćulap
Ljeto 1988.
Beba kasni već sedam dana.
Nikud joj se ne žuri, kao da zna da napolju nije sve sjajno i blistavo, kao ona prva svjetlost, kad tek dolaziš na svijet. Ana više ne zna kud bi sa sobom, zbog silne vrućine.
U sobici 4×3,nesnosno je vruće i zagušljivo. Otvori li vrata, neće se moći obraniti od komaraca i noćnih leptira, koje mami svjetlost crno – bijelog televizora.…
piüe: Štefica Vanjek
Blagdani završavaju a ja još prebirem dojmove od silnih doživljaja. Događaje iz prošle godine već sam zaboravila, jer baš ih nije bilo za pamćenje, prevladavali su oni drugi.
Prvi puta u životu ja sam bila ta koju su drugi dvorili, do sada sam uvijek ja bila ta koja je kao kvočka okupljala djecu za zajedničkim stolom. Budući da i ove godine zbog opake korone djeca nisu mogla doći iz Njemačke doma za…
autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Iako nam je mnogima, sudbina unaprijed zacrtana, velikim dijelom, i sami možemo utjecati hoće li se ono što nas očekuje, dogoditi prije ili poslije. Možemo ju pokušati promijeniti, krivadujući, gubeći se u hodnicima labirinta, ali opet stižemo do ucrtanog cilja. Ovo je priča o mojoj prijateljici Mari,koja je naizgled jako obična i anonimna žena, koja čak nema ni svoj FB profil, a sve je drugo već obična.…
piše: Kitana Žižić
“Voda nešto nosi” naslov je predivnog romana Lajoša Zilahija. Imali smo komplet njegovih knjiga, jer je mama rado čitala. Mislim da joj je jedan od radosnijih dana bio kad su u hvarskoj uličici nasuprot palače Paladini osvanule hrpe knjiga svih žanrova iz raznih izdanja, a na vrhu najviše gomile poruka: “Slobodno izaberite i nosite što vam drago! Mene oči pomalo izdaju, načitao sam se do sita, nauživao pisane riječi, vrijeme je da se odazovem kad me Onaj gore pozove. Čini mi se da će to biti vrlo skoro…”…