piše: Kitana Žižić
Desetljeća su prošla od završetka gimnazije Vladimir Nazor u Splitu. Vrlo brzo nakon maturiranja, ne znam za druge, prijateljica i ja smo se često pitale kako je moguće da nismo obrađivale lik i djelo velikog ruskog književnika F. M. Dostojevskoga, tim više što smo izabrale društveni smjer?…
Već od našeg prvog čvenka, moj suprug Emil i ja sanjarili smo o egzotičnim putovanjima. No, iz opravdanih razloga ostavljali smo ih po strani.
Zamislite predgrađe nekog lijepog gradića, dojučerašnjeg sela, čiji su pašnjaci i polja pretvoreni u tisuće gradilišta na kojima niču nove kuće. Gradnja traje, no, mic po mic, ipak se završe te kuće. Ljudi sebe tu zovu građanima, djecu šalju u visoke i teške škole. Da se ne moraju mučiti kao starci.…
Noćni su vlakovi opet u pogonu. Sve više ljudi izbjegava stres na zrakoplovnim lukama, a možda se i osvješćujemo u pogledu na eko-ponašanje. Uglavnom, rezervirala sam mjesto u vlaku u kušet-odjeljku za četiri dame, u kojemu ću prespavati noć. Hoću li?…
/Na putovanju Frankfurt – Zagreb – Frankfurt, 20. do 25. svibnja 2024./
Bili jednom kraljica i kralj koji su dugo čekali prinovu. Kada je konačno kraljica donijela na svijet prelijepog dječaka Ivana slavilo je cijelo kraljevstvo. Izgledao je kao anđeo, plave kose i plavih očiju. Ali već od malih nogu pravio je mnogo problema kraljici, jer je bio vrlo tvrdoglav.…