piše: Joso Špionjak
Pitali nekog Hercegovca jel mu se oženio sin, a on im kao iz topa odgovori:
“Ma je, vraga. Eno ga, već me stiga po godinama.”
I stvarno, u ovo naše doba kad svi kukaju da se život ubrzao i …
11 CRTICE IZ ŽIVOTA
KAYOKO U ZEMLJI TULIPANA
PRIPADA IM VJEČNA SLAVA
VRUĆINA I MATEMATIKA
KAKO POPRAVITI KUĆANSKE APARATE
piše: Kitana Žižić
Kako popraviti kućanske aparte? Kao ja. Pozvati majstora putem ovlaštene firme. Majstor stigne po dogovoru, nekad je čekanje duže, nekad kraće, jer Bože moj, zna se da su oni u današnje vrijeme cjenjeniji od mnogih drugih više rangiranih profesija, jer ih nikad nema dovoljno kad su nam potrebni.…
POSLJEDNJI RUČAK
piše: Dragica Križanac
Bio je mali Uskrs. April 1992 godine. Trebalo je nekako preći pješice ta četiri kilometra, uz rijeku Lašvu.
Gurala sam kolica kroz blato u kojima je sjedio moj dvogodišnji sin a moja djevojčica od osam godina koračala pored mene stežući praznu bratovu flašicu u ruci. Na leđima mi je bio ruksak u koji sam spremila uskršnje ponude za mamu.…
TO JE PRAVA HRVATSKA
tekst i foto: Dragica Trumbetaš
Jedna sasvim drugačija priča koja je obilježila moj prvi dan boravka na moru.
Opskrba u malom mjestu koji ima puno turista često je nemoguća misija. No, mjesto koje živi u duhu prijateljstva i starih tradicija nudi pogled retrospektive života kakav je nekada bio.
Put vijuga maslinikom u kojem je samo staza pokošena. Sa strane cvijeta stolisnik…
TETA LUCINKA
tekst: Dragica Križanac
Iz zbirke autobiografskih priča “Katarza”
Nisam zvonila. Izula bih se tiho, kliznula kroz otvorenavrata kuće tete Ruže i zastala bih malo pred staklenim vratima sobe u kojoj je ležala bolesnica. Ugledala bih u velikom krevetu tetu Lucinku umotanu u perine i njenu zlatnu, dugu kosu rasutu po jastuku. Naročito su se isticale njene velike, plave oči, koje su se sjajile nekim čudnim sjajem.
Kad bi me ugledala, ona bi se tužno osmjehnula i slabašnom rukom pokazala da uđem. Svaki put bih sjela na stolac pokraj kreveta i izgovorila:…
NEZABORAVNO SRCE
“Ljubav je jedina stvar koja se množi kada se dijeli.”
Sjećanje potaknuto i djelomice nastalo u obliku komentara nakon nedavne TV emisije “U svom filmu” u kojoj je gost bio književnik Enes Kišević.
piše: Marija Šarić
Hladne pločice dominiraju starim hotelom istarskoga zaleđa. Grozničavo pokušavam ugurati topline u taj prizor. Dobro raspoloženih turista ovdje nema.
ZABRANA ORUĐA
piše: Štefica Vanjek
Slušam i gledam ovu kutiju za koju sam rekla da ju više neću paliti jer iz nje iskaču uvijek jedni te isti likovi s apsurdnim izjavama. Više nisu ni smiješni, nego je žalosno, ali svejedno povremeno moram. I baš kad upalim to zlo čujem najveću glupost koju ni moje godine ne mogu prožvakati.…