KAYOKO U ZEMLJI TULIPANA

autorica: Dragica Križanac

–  Predstavite se kolegi do sebe, kaže učiteljica .
– Hallo ja sam Kayoko. Dolazim iz Japana. Stisak njene male ruke bio je kratak ali čvrst.
–  Halo, ja sam Dijana i dolazim iz Jugoslavije. Zar je i kod vas rat?
– Ne -nasmijala se i pokazala red bijelih zuba.…

više

VRUĆINA I MATEMATIKA

piše: Štefica Vanjek

Pasja vrućina, na moru normalno. Mom mužu super, voda taman, 29 stupnjeva, pliva čovjek po sat vremena, ja se kupam u vlastitom znoju jer u plićaku je voda kao da je Šarova izlila pun mjehur.

Ponudili mi ljudi da me uče plivati, a ja ih ljubazno odbijam:…

više

KAKO POPRAVITI KUĆANSKE APARATE

piše: Kitana Žižić

Kako popraviti kućanske aparte? Kao ja. Pozvati majstora putem ovlaštene firme. Majstor stigne po dogovoru, nekad je čekanje duže, nekad kraće, jer Bože moj, zna se da su oni u današnje vrijeme cjenjeniji od mnogih drugih više rangiranih profesija, jer ih nikad nema dovoljno kad su nam potrebni.…

više

POSLJEDNJI RUČAK

piše: Dragica Križanac

Bio je mali Uskrs. April 1992 godine. Trebalo je nekako preći pješice ta četiri kilometra, uz rijeku Lašvu.

Gurala sam kolica kroz blato u kojima je sjedio moj dvogodišnji sin a moja djevojčica od osam godina koračala pored mene stežući praznu bratovu flašicu u ruci. Na leđima mi je bio ruksak u koji sam spremila uskršnje ponude za mamu.…

više

TO JE PRAVA HRVATSKA

tekst i foto: Dragica Trumbetaš

Jedna sasvim drugačija priča koja je obilježila moj prvi dan boravka na moru.

Opskrba u malom mjestu koji ima puno turista često je nemoguća misija. No, mjesto koje živi u duhu prijateljstva i starih tradicija nudi pogled retrospektive života kakav je nekada bio.

Put vijuga maslinikom u kojem je samo staza pokošena. Sa strane cvijeta stolisnik…

više

TETA LUCINKA

tekst: Dragica Križanac

Iz zbirke autobiografskih priča “Katarza”

Nisam zvonila. Izula bih se tiho, kliznula kroz otvorenavrata kuće tete Ruže i zastala bih malo pred staklenim vratima sobe u kojoj je ležala bolesnica. Ugledala bih u  velikom krevetu tetu Lucinku umotanu u perine i njenu zlatnu, dugu kosu rasutu po jastuku. Naročito su se isticale njene velike, plave oči, koje su se sjajile nekim čudnim sjajem.

Kad bi me ugledala, ona bi se tužno osmjehnula i slabašnom rukom pokazala da uđem. Svaki put bih sjela na stolac pokraj kreveta i izgovorila:…

više

NEZABORAVNO SRCE

“Ljubav je jedina stvar koja se  množi kada se dijeli.”

Sjećanje potaknuto i djelomice nastalo u obliku komentara nakon nedavne TV emisije “U svom filmu” u kojoj je gost bio književnik Enes Kišević.

piše: Marija Šarić

Hladne pločice dominiraju starim hotelom istarskoga zaleđa. Grozničavo pokušavam ugurati topline u taj prizor. Dobro raspoloženih turista ovdje nema.

Hladna je zima 1991. Seko, gdje si? Bojim se.…

više

ZABRANA ORUĐA

piše: Štefica Vanjek

Slušam i gledam ovu kutiju za koju sam rekla da ju više neću paliti jer iz nje iskaču uvijek jedni te isti likovi s apsurdnim izjavama. Više nisu ni smiješni, nego je žalosno, ali svejedno povremeno moram. I baš kad upalim to zlo čujem najveću glupost koju ni moje godine ne mogu prožvakati.…

više