GDJE TEBI MONTEL

piše: Kitana Žižić

Muke ti ježove! Što me to dvadeset šestomjesečna unučica pita? A ne želim joj pokazati da je baš i ne razumijem. Ne smijem je obeshrabriti. Nedavno je počela govoriti. Vedra, vesela i, čini mi se bistra, u jaslicama se igrala bez da se riječju oglasi. Malo me to čudilo, da ne kažem brinulo, ali tješila sam se da je to valjda samo faza u razvoju.…

više

RUČAK U AACHENU

piše: Branislav Antov Mikulić 

Znatiželja i ljubopitljivost su bili omiljeni alati kojima sam otkrivao svijet oko sebe.  Oduvijek je tako sa mnom bilo, odmalena. Vremenom je to u meni samo raslo i jačalo. Konačno, to me je nauci dovelo.

Pitanja sam mnoga sebi postavljao, htio odgovor na njih naći. Pa i takva za koja  nauka odgovora imala nije, gdje je nemoćna bila. Kao, recimo, ona o postojanju sila nadnaravnih i svega drugog što se rukom opipati ne može, okom vidjeti ne da. I o mnogočemu  ostalome što se dimenzijom četvrtom naziva, a  koju se ne da izmjeriti, nego u nju vjerovati treba. Bez dokaza.

Radoznalost me ta povela u odjele biblioteka koje nikada ranije pohodio…

više

DVI O BADONJU

autorica: Kitana Žižić

Co badodu”, rekao je Stipe i golim rukama zdrobio osinjak. Poveći. Da nije bilo više nas prisutnih u ulozi začuđenih promatrača, nitko nam poslije ne bi vjerovao.

Već nekoliko dana na desnom bedru širio mi se otok od uboda ose. Nisam sklona alergijama, ali osa se baš plašim. Ne znam kako nisam ponijela nikakve antihistaminike i Fenistil gel za ublažavanje svrbeža koji prati reakcije na koži nakon …

više

OSVETA

Pitanje vječno: Tko je ubio moga oca?

piše: Zvonimir Mitar

Moj pokojni  otac Stjepan Mitar, od svoje 7. ili 8. godine života, do ženidbe s mojom majkom, živio je u Slavonskoj Orahovici, a onda je prešao u Osijek, gdje sam se ja rodio 1941. godine.

Bio je vrlo sposoban i u Osijeku je imao prijevoznički ugovor s Gutmanovom željeznicom, a imao je i trgovinu i gostionicu.…

više

KRONIKA ANJINE SMRTI

autorica: Dragica Križanac

Bio je to oproštaj u njenu čast. Organizacija u kojoj je radila priredila joj je oproštaj. Iz respekta prema njoj , koja gotovo više nije jela, organizacija nije zakupila večeru u klasičnom restoranu, nego skupocjeni tea- party u Amsterdamu. Bio je to luksuzni švedski stol uz kušanje raznih vrsta bioloških čajeva, uz slatke i slatke slastice. Svako je našao nešto za sebe, a slavljenica je pojela par listova salate i popila đus. Održali su joj govor, podijelili darove.…

više

BOLNICA JUŽNO OD GUSTIRNE

piše: Kitana Žižić

Bolnica može biti bilo gdje. Važno da je efikasna. Ponekad i bez liječnika, bez medicinskog pomoćnog osoblja, bez aparata i lijekova. Treba joj samo ljubav, a to “samo” nije malo ni nedostatno. Bolest treba liječiti holistički…

Ispričat ću vam svoj boravak u takvoj bolnici. Doduše, kad danas u mislima dozovem „bolnicu“ u staroj kući na Škoju, preispitujem tijek zbivanja kako ih pamtim.…

više

(LJ)UBI BLIŽNJEGA SVOGA

(Priča je dobila Pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture 2017.)

Autorica:  Ivanka Jularić (Ćulap)

Da ljubav doista boli, Anđelka se uvjerila na vlastitoj koži.  Njena i Nikolina ljubav je počela u drugoj polovici osamdesetih, pred sam kraj socijalizma, dok su još vladale parole: „Tuđe nećemo, svoje ne damo!“, „Snađi se druže!“, „Ništa nas ne smije iznenaditi!“

Utjecale su na njihov razvoj u tolikoj mjeri, da su ih primjenjivali i u svakodnevnom životu.…

više

ŽEGA I JAKUZI

tekst: Štefica Vanjek

Ovih nekoliko ljetnih dana prava pasja vrućina, neće mi se ni jesti, a kamoli kuhati. Dok sunce ne zađe, ni susjedovi psi ne izlaze iz kuće pokupiti kosti koje uvijek čekaju.

Eh, što bih dala da mi je u hladovini pod orahom jedan bazen, ali plići da se ne utopim!…

više

NEMORALNA ODLUKA MORALNOG

piše: Kitana Žižić

U Splitu imam svoju plažu. Plažu koju sam “prisvojila” spontano bez puno razmišljanja i kategoriziranja.

Prije dva ljeta neposredno pred ulazak u morsko osvježenje, na stijenama koje je okružuju s  lijeve strane, opazih kupačicu u zrelim godinama. Sjedila je na glatkoj stijeni visoko uzdignuvši glavu. Sama.…

više

ZAVJET U BUGOJNU

Iz naše arhive/ objavljeno 30.07.2017.

piše: Branislav Mikulić
bugojnoU proljeće godine u kojoj sam trebao poći u osnovnu školu naglo se razboljeh. Prvo ja, pa onda godinu dana starija sestra mi Ana. U početku niko nije znao odakle taj osip i stalna vrućica, a onda nađoše šta je posrijedi.

“Šarlah!”, glasno izusti doktor Prohić tokom kućne posjete, a onda došapnu roditeljima da je stanje veoma ozbiljno.…

više