11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše: Stipo Lučić
Ljuban me gurnu laktom u rebra i pokaza prema kapelici. Nisam odmah vidio što pokazuje, a onda sam brzo ugledao. Stajao je na jednom grobu i plakao. Nisam mu vidio oči s ove daljine, ali govor tijela je bio jasan, plakao je.

Pogrbljena, svinuta ramena i pognuta glava koja se povremeno trzala, ruke na očima i odsutnost, bili su jasan znak, on plače. Ljuban je bio blizak s njim i najbliži susjed, znao je. Tada ga nisam pitao, čekali smo da se isplače, pokupili alat i krenuli kući.…

više

piše: Joso Špionjak
Na pod autopraonice je pao viljuškasti ključ broj 10.

Vozio se tisuće i tisuće kilometara kao slijepi putnik skriven oku i dohvatu ruke.

Izronio je sada gotovo trijumfalno rugajući se ljudskoj nesavršenosti.

Bio je nekoć namijenjen jednom dragom čovjeku.…

više

piše: Slavica Sarkotić
Gda je sin z malum metličkum pokupil mrvice tere su ze stola na pod opale, otec je odvrgel komadič sendviča s tunum na stran, na tanjer.

-Samo ti jedi tata, rekel je sin kak da se pravda. Sam znaš, sad bu skoro Elsie došla, pa moram malo počistiti.

Čez obluk je curelo meko švapsko popoldan, narančaste zrake ke preveč ne greju, taman tuliko da bu dost.…

više

piše: Nataša Pecić-Janković
Jučer sam, otkada  sam u ovome malome mjestu, po prvi puta bila u obilasku plaža. Mjesto mi se ne sviđa jer ga čine novosagrađene kuće i vile, a svaki vlasnik se trudi da njegova bude što bolja, elitnija i upadljivija. Dobro im to ide i daje ogledalo i sliku grada kakav je  u stvari.

Dolaskom toplijeg vremena dolazi i sve više turista. Popunjavaju se i one kuće koje su preko zime prazne. Popunjavaju se  i plaže. Točno …

više

piše: Slavica Jurčić
„Ljubav boli!“ To su Sandri govorili cijeli život.

Ona to zna i šuti. Ne pušta glas, živi dalje i prisjeća se svojih mladenačkih ludosti.

Sandra je bila iz bogate obitelji. Jedinica, mezimica svojih roditelja. Kada je  ušla u pubertet, njena luda glava nije upila ni jedan slog, ni jednu riječ koje joj je majka upućivala.…

više

Nataša Pecić Janković
Zaspim navečer u „svom” krevetu i trudim se ne sanjati jer mi snovi donose nemir.

Ali, inoć sam brzo usnula, a snovi su me odveli daleko u zemlju i mjesto koje ne poznajem.

Našla sam se na predivnoj livadi s puno cvijeća i uz bistri potočić koji lagano žubori pokraj mene. Liježem u nepokošenu livadu  punu  raznobojnoga  cvijeća i  mirisnih trava.…

više

piše: Slavica Jurčić
Dida Đuka svake  je nedjelje išao u crkvu, a nakon mise odlazio  u seosku birtiju da popije hladno pivo. Dovoljno mu je pola sata, a tada se  vraća kući gdje ga njegova Julka čeka za trpezom.  Poslije molitve zajedno ručaju.

„Sutra nam dolazi sin Tunjo s fakulteta“, kaže Julka Đuki i donosi mu pečenje za stol.…

više

piše: Nataša Pecić-Janković
Sjedim u tišini uz jutarnju kavu i gledam kako male laste prave svoje gnijezdo. U narodu lastavica znači sreću, a pogotovo ju donosi tamo gdje napravi gnijezdo.

Pratim ta mala uporna bića kako se bore za opstanak i s koliko upornosti prave svoj dom. Tišina prekidana njihovim cvrkutom vraća me u prošlost kada sam sjedila u svome domu ispijajući kavu iz omiljene šalice.…

više

tekst: Nikola Šimić Tonin
Usred stare viteške mahale jedna roda donese, najblaže rečeno, čudnu odluku; stavi u stanje mirovanja svoj status ptice selice, aktiviravši preinačeni usud bivstvovanja ptice stanarice.

Ali – uvijek postoji netko ali – prozvana roda ne zadovolji se tim otklonom od prirode, prihvaćajući bez zadrške pažnju i milodare djece, ozbiljno se okomivši na jedan stariji par na čijem se krovu i ugnijezdila……

više