11 CRTICE IZ ŽIVOTA

Impresija o Cresu

tekst i foto: Nataša Pecić-Janković
Ni jedno mjesto na našemu Jadranu me nije toliko privuklo kao otok Cres i istoimeno mjesto. A, bila sam u puno mjesta i otoka od Istre do Cavtata.

Nije do otoka i gradova …na našoj obali ima puno prekrasnih mjesta koja očaravaju svojom ljepotom i privlače toliko turista svake godine …do ljudi je. Oni daju poseban duh tome gradu. Ljubazni mještani pozdravljaju u uskim uličicama svakoga tko prolazi kraj njih, bilo na hrvatskom bilo na talijanskom jeziku.

Rijetke nove građevine mogu se vidjeti izvan centra grada, ali kažem rijetke, jer središte je rezervirano za ona stara zdanja koja čine taj gradić tako posebnim.…

više

piše: Nataša Pecić Janković
Mirne su ulice ovoga gradića, toliko mirne i tihe da osjećam samo lagani povjetarac koji mrsi moju još usnulu kosu. Na trenutke osjetim vjetar koji kao da prolazi kroz kosti,  i naježim se jer me podsjeti na ulice moga grada i šetnje pored moje rijeke.

Ali, ja šetam uz more, tako duboko i veliko, tako moćno i neukrotivo. Podsjeća me  na snažnog i moćnog vuka samotnjaka koji se trudi ostati dosljedan svojoj samoći. Podsjeća me na tebe…

više

tekst: Nataša Pecić-Janković
Volim se rano probuditi jer onda mogu ponovno doživjeti i proživjeti svoje snove. Jutro najbolje oslikava moje ciljeve i ideje za koje živim.

Nisu to veliki ciljevi ni ideje… to su skromna i jeftina saznanja. Više, znam da ne mogu.

Moja sudbina je u isključivo mojim rukama i često se pitam: “U čemu griješim?”

Puno me ljudi povrijedilo, vrijeđaju i danas ali  nikome ne zamjeram. Mislim da je sve imalo svoju svrhu, da ojačam i budem hrabrija.…

više

piše: Joso Špionjak
Neka mi dragi Bog oprosti što spominjem svoju pokojnu tetku ovdje.
Bolje da sam to molitvom učinio.

Ruža joj bilo ime.

Bijaše to bogobojazna žena kao i većina svijeta u njeno vrijeme.
A pade mi napamet kako je pripovijedala jednu zgodu.
Desila se još tamo 50-ih godina prošlog stoljeća.…

više

piše: Nataša Pecić-Janković
Oblaci  prekrivaju  sunce, vjetar njiše svaku grančicu na susjedovom drvetu. Sitna kiša  tiho rominja, a ja udubljena u svoje misli  gledam u prazninu i hladnoću koja obuzima svaki dio moga tijela.

Samo ponekada i uz pojedine osobe  osjećam se zaista živa. Tražim smiraj u miru i samoći, tražim nešto što već odavno nemam i nikada nisam  ni posjedovala.…

više

Naš suradnik, bivši stanovnik Berlina i od prije koju godinu povratnik u rodni Stružec, piše o aktivnostima mjesnog vatrogasnog društva kojega je član

teks ti foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Od nedavno, vozni park DVD-a Stružec je proširen s dva specijalna vozila za gašenje požara na većim visinama; jedno vozilo ima trosegmentni bacač i  može gasiti žarišta  vatre sa visine od 20 metara, dok je drugo također sa bacačem i spasilačkom košarom i sve to teleskopske građe i ima visinski doseg od 36 metara.

Naravno, sve smo to morali i na odgovarajući način isprobati ……

više

piše: Slavica Jurčić
Odrasla sam u gradu, ali kirvaj u Sapcima i u Sredancima nisam propuštala.

Znala se rodbina šaliti s nama Brođanima: „O, što jedu ovi Brođani!“ Nismo im zamjerali nego smo se smijali  skupa s njima.

Jučer je u Sapcima bio kirvaj.  Skupila se moja familija. Dida nas je dočekao u dvorištu. Ljubi nas i pita kako smo. Povio se on do …

više

piše: Nataša Pecić-Janković
Svi se prisjećamo svoga djetinjstva. Neki s radošću, a neki, kao  ja, s tugom. Nisam to nikada rekla, ali ovo mi je prilika koju  želim podijeliti s vama. 

Majka i otac su se često svađali. Tada to  nisam  shvaćala, ali sada, kada sam i sama rastavljena, shvaćam majku koja je plakala razbijenog nosa i s čvrstim stavom kako  želi okončati brak. Nama djeci ponekada je bilo žao oca koji se često opijao i govorio koliko voli majku.

Kakva je to ljubav?  Nisam znala da toliko boli!…

više

Iz naše arhive …objavljeno 09.12.2013.

Ovo je …ne znam ni ja koja godina kako ga nema

napisao: Željko Jelavić
Četrdesetih godina prošlog stoljeća, mnogi moraše otići daleko od najbližih, od rodbine, od ljubavi, rodnih polja, zelenih livada, stoljetnih šuma i svega što im je bilo srcu drago.

Ćako je bio jedan od njih. Tako smo ga svi zvali iako mu je krsno ime bilo Nikola. Bez oca, kao najmlađi od četvorice braće, morao je slušati starije koji mu tada ne dadoše oženiti se s Anđom, lijepom seljankom iz obližnjeg sokaka.…

više