događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Slavica Jurčić
foto: Marijana Klepić
„Gospođo Slavice, hoćete li sa mnom ići u Brezovicu?“
Pitanje mi je postavio čovjek kojega poznajem već duže vrijeme, ali o njemu jako malo znam.
Antun Đurek već dvadeset godina vozi djecu u Zlatni cekin. Njegov radni dan počinje u pola četiri ujutro kada kreće na sasvim drugu stranu naše županije.…
‘Ljubomorni ste na ono što drugi imaju. A razlog što nemate je da ne molite i ne tražite od Boga. A i kada tražite, ne dobivate jer su vam namjere pogrešne – hoćete sve samo za sebe ….’ – Jakovljeva 4:2-3
piše: Branislav Antov Mukulić
Živio sam u to vrijeme s porodicom u Nizozemskoj, već deceniju i više. Bio sam na dobrom poslu, na usponu karijere – radio sam za Vladu, bio priznat istraživač, sa ‘moćnom’ titulom ‘senior onderzoeker’ ili stariji naučni saradnik, po naški, i sa statusom visokog državnog službenika, kraljevskog. ‘Rijksambtenaar’ kako se to na lokalnom jeziku veli.
Bio sam naučnik i istraživač, ekonomista i sociolog ujedno, neki tvrdiše još i expert za socijalnu statistiku. Držao sam predavanja i…
Moja je želja da upoznam djevojku, koja je spletom okolnosti postala trajni invalid i prekinuta je njena mladost. Ona treba biti primjer svima koji su zdravi da cijene život.Margareta Sedlarević kao mala djevojčica od tri godine stiže u dom tete Ane, njene udomiteljice koja ju je odgojila i pružila joj sve što može.Ana je Margareti bila i mama, i tata, i terapeut, i anđeo čuvar koji bdije nad mladom djevojkom koja upravo na dan objave ovog priloga, puni 20 godina.
Margareta je već trinaesto dijete koje je udomila ova plemenita obitelj. Mene s njima upoznaje Slavenko koji im želi pomoći i ima puno ljudskosti.
U njihovom domu je topla teta Ana koja nas čeka na kućnom pragu i uvodi nas u svoj dom.
piše: Marko Jareb
U šetnji sam s Petrom i Filipom po rivi. Riva je puna svijeta. Napravili smo više đireva od jednog do drugog kraja i dobro osjetili njezine miomirise. Krenuli smo uzbrdo prema kazalištu. Taman se čuju zvona sa zvonika pored kazališta.
Preko ulice prelijeće mnoštvo golubova. Tamo im jedan čovjek baca kruh i oni okolo njega izvode svoj poznati ritual. Nemamo što za pušiti, niti ja niti Petar, nemamo obojica ni novaca za kupiti cigarete.…
Sjećanje: Hrvatska nastava u NRW pri katoličkoj misiji Hagen i Lüdenseid
tekst: Ante Karačić
Iserlohn/ Odmah po dolasku, s velečasnim Stjepanom Vrdoljakom krenuli smo u organizaciju hrvatske nastave pri katoličkoj misiji.
Skupljali smo potpise roditelja za hrvatsku nastavu za našu djecu koja su još išla u Yu škole. Time smo brisali djecu sa spiska u Yu školama čime su se te škole počele gasiti.
Imali smo veliki odaziv i muslimanske djece iz BiH i Sandžaka koji…
Iz naše arhive/Objavljeno 18.11.2015.
Za svu djecu Vukovara
piše: Slavica Jurčić
Ta mala djevojčica u sebi je nosila veliku hrabrost. Svaki dan trčala je na suprotnu stranu ulice i iz rupa od granata skupljala vodu u kanister.
Voda je bila mutna, ali ipak su je pili, ona i njena mala braća.
Noć bi joj donosila mir i spokoj.
Tada je mala Marta mogla plakati jer su njena braća spavala.…
tekst: Marko Jareb
Stanko bi prije povratka u Kovešku zbog posla, nakon godišnjeg odmora, poljubio kamen na svojoj rivi gdje je rođen i gdje se od pamtivijeka kupao, kao i njegovi pređi.
– Eto rivo moja, ljubim tvoj kamen i stoj mi dobro do drugog lita, kad ću opet doći tebi na godišnji odmor iz tuđe zemlje – glas mu je malo podrhtavao.
Tako je Stanko govorio svaku godinu, dok je bio zdrav i u snazi.…
tekst: Marija Iličić
Volim zalazak sunca. Oduvijek volim jer kad sam bila dijete značio je kraj dugog dana u seoskom domaćinstvu. Sve je išlo na počinak: blago, ptice i ljudi. Samo je zvono na našoj maloj kapelici pozdravljalo sunce na zalasku.
Da, i bake su nekad bile djeca!
Zanimljivo je, ali to nas danas unuci najčešće pitaju; „Jesi li i ti bako bila mala?“…
piše: Marko Jareb
Za vrijeme rata Tomica Katrin je živjela sama u svojoj kući sa šestero nejake djece i sa starim roditeljima. Muž joj je bio u Milaniji. Otišao je tamo prije rata trbuhom za kruhom. Vladala je velika glad. Trebalo je biti vrlo snalažljiv i spretan za prehraniti sebe, svoju malodobnu djecu i stare roditelje. Kako je bio rat nikakva pomoć od muža joj nije mogla stići do njih.
Tomica je imala nešto zemlje pa bi posijala malo blitve, boba, rodakve i ripe i to bi skuhala za jesti. Također je bilo nešto …
piše: Marija Dobošević
Ilok/ Kolonom sjećanja ulicama Iloka danas u 17 sati Iločani će obilježiti 26. godišnjicu izlaska iz neprijateljskom vojskom okruženog Iloka.
Na izlazu iz Iloka, mjestu na kojem su Iločane toga 17. listopada 1991. godine pregledali i ispratili iz Iloka vojnici JNA, uz spomenik “Svjetlost dolazi”, položit će se vijenci i upaliti svijeće za sve stradale Iločane i pripadnike Zbora narodne garde u obrani Iloka, a u 18 i 30 u crkvi Svetog…