događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Nataša Pecić-Janković
Oblaci prekrivaju sunce, vjetar njiše svaku grančicu na susjedovom drvetu. Sitna kiša tiho rominja, a ja udubljena u svoje misli gledam u prazninu i hladnoću koja obuzima svaki dio moga tijela.
Samo ponekada i uz pojedine osobe osjećam se zaista živa. Tražim smiraj u miru i samoći, tražim nešto što već odavno nemam i nikada nisam ni posjedovala.…
Naš suradnik, bivši stanovnik Berlina i od prije koju godinu povratnik u rodni Stružec, piše o aktivnostima mjesnog vatrogasnog društva kojega je član
teks ti foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Od nedavno, vozni park DVD-a Stružec je proširen s dva specijalna vozila za gašenje požara na većim visinama; jedno vozilo ima trosegmentni bacač i može gasiti žarišta vatre sa visine od 20 metara, dok je drugo također sa bacačem i spasilačkom košarom i sve to teleskopske građe i ima visinski doseg od 36 metara.
Naravno, sve smo to morali i na odgovarajući način isprobati ……
piše: Slavica Jurčić
Odrasla sam u gradu, ali kirvaj u Sapcima i u Sredancima nisam propuštala.
Znala se rodbina šaliti s nama Brođanima: „O, što jedu ovi Brođani!“ Nismo im zamjerali nego smo se smijali skupa s njima.
Jučer je u Sapcima bio kirvaj. Skupila se moja familija. Dida nas je dočekao u dvorištu. Ljubi nas i pita kako smo. Povio se on do …
piše: Nataša Pecić-Janković
Svi se prisjećamo svoga djetinjstva. Neki s radošću, a neki, kao ja, s tugom. Nisam to nikada rekla, ali ovo mi je prilika koju želim podijeliti s vama.
Majka i otac su se često svađali. Tada to nisam shvaćala, ali sada, kada sam i sama rastavljena, shvaćam majku koja je plakala razbijenog nosa i s čvrstim stavom kako želi okončati brak. Nama djeci ponekada je bilo žao oca koji se često opijao i govorio koliko voli majku.
napisao: Željko Jelavić
Četrdesetih godina prošlog stoljeća, mnogi moraše otići daleko od najbližih, od rodbine, od ljubavi, rodnih polja, zelenih livada, stoljetnih šuma i svega što im je bilo srcu drago.
Ćako je bio jedan od njih. Tako smo ga svi zvali iako mu je krsno ime bilo Nikola. Bez oca, kao najmlađi od četvorice braće, morao je slušati starije koji mu tada ne dadoše oženiti se s Anđom, lijepom seljankom iz obližnjeg sokaka.…
piše: Nataša Pecić-Janković
Tko si ti? Samo još jedan čovjek koji me povrijedio, jedan koji me nije znao braniti i obraniti, koji mi je bio sve…
Poklanjala sam ti svoje sate, nisi to znao cijeniti…c
Cijenila sam i uživala u svakom momentu provedenom s tobom, to ispijanje čaja, kave… ti na jednom kraju kuta, a ja na drugom… Bojeći se da me nećeš dodirnuti, bježala sam… nikada to nisi zamijetio… pokušavala sam pobjeći od osjećaja prema čovjeku s kojim apsolutno nemam ništa, a imam sve… uživala…
tekst: Joso Špionjak
Naš Sejo je rođen u Bosanskom Šamcu.
Ravno stotinu godina nakon njegovog osnutka.
Pristupačan čovjek.
Pun duhovitih dosjetki.
Zbog toga je oduvijek bio omiljen u društvu.
Jednoga dana se desilo nešto strašno.
U njegov rodni grad su stigli nepozvani gosti.
Uslijedio je kaos.
Zbog toga je Sejo odlučio skočiti u rijeku.…
