piše: Nataša Pecić Janković
Prije dvije i pol godine ostala sam sama i jedini izlaz u svijet bio je onaj virtualni. Vjerovala sam svima i svakome. Nisam imala pojma da u virtualnom svijetu možeš biti ono što želiš, a što nikada nisi mogao biti. Problem je bio što sam ja bila ono što jesam. Tako sama i ranjiva upadala sam u mrežu.
Sve je dobro dok je virtualno, dok se ne dođe do granice upoznavanja, a to sam izbjegavala. Bojala sam se ljudi. Bila sam preiskrena u razgovorima, a nitko od njih nije bio iskren prema…
Došao je dan povratka doma. Nervoza pred put je neizbježna. To je takozvana putna groznica. Veselim se susretu s djecom, majkom, bratom, prijateljicama.
Brodski Stupnik/ Ovih dana čitam o stanju na selu. Često se spominju žene na selu i njihov život.


