događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Štefica Vanjek
Jučer sam bila u velikoj nabavi za kućanstvo. Uredno sam napisala spisak potrepština i kao obično, zaboravila ga uzeti. Treniram mozak svaki dan rješavanjem rebusa u moru informacija i dezimformacija, ali ne djeluje protiv zaboravljanja, možda i pospješuje zaborav.
Obišla sam sva četiri trgovačka centra u gradu i iz svakog izašla sa punim …
piše: Kitana Žižić
Bezazleno dječje pitanje koje otkriva svu zbunjenost naivnog dječjeg svijeta. Kad odrastemo postavljamo drugačija pitanja, ali ne s manje iznenađenja, ovisno o tome u kakve smo ljude stasali. Sačuvamo li dobrotu otkrivamo mnogo surovosti i boli u nekada divnom, sigurnom, zaštićenom malom svijetu.
Suprug i ja djecu smo odgajali uz puno ljubavi i pažnje, svjesni ako uspijemo, da…
tekst i foto: Slavica Jurčić
Danas sam tražila tišinu.
Krenula sam polaganim koracima prema svetoj Klari, ispred mene je išao moj vjerni pas Zagor.
Ni vjetar nije puhao.
Tišina se sakrila.
Nisam ju našla u suhoj travi.
Ipak šapnula mi je da je blizu.
Da ona je tu, nadomak nas samo se treba malo okrenuti.
Treba ju naći.…
Stigli likovno-literarni radovi iz Vira kod Posušja
U pismu koje su Ankica i Ante Karačić, organizatori likovno-literanog natječaja na ovogodišnju temu “Mudrost osmijeha a ne podsmijeha”, dobili iz Bosne i Hercegovine, točnije iz Vira kod Posušja, pisano rukom Mirjane Đerek, prof. razredne nastave, stoji sljedeće:
tekst: Štefica Vanjek
U ovo sivo vrijeme do dolaska proljeća više vremena provodim u čitanju, ne samo dobrih knjiga nego i dnevnih novina. Znate, hoću biti dnevno informirana kao pravi građanin kojem je stalo do zemlje u kojoj živi.
I sve je to u redu, i pozitivno, da me svaki dan dobrano ne ošamari neka nova afera, pa pozitive ako i ima to je sića koja se brzo zaboravi.…
piše: Antonija Željka Kahlik
On: Eee, jesi li konačno sve spakirala? Je li gotovo?
Ona: Mislim da jesam, još samo da provjerim poklone. Aha, tu su, to mi je najvažnije. Ne bi bilo lijepo da unucima zaboravimo posebnu narudžbu.
On: Dobro, i što još radiš u kući? Izlazi već jednom. Tebe se baš svaki put mora čekati, a ipak uvijek nešto zaboraviš. Daj požuri ako Boga znaš!…
piše: Štefica Vanjek
Počelo je peto godišnje doba, vrijeme fašnika i ludiranja, vrijeme kada se svemu možeš narugati i na sve negativnosti kroz humor ukazati.
Baš sam krenula u šivanje kostima dvorske lude da mogu reći sve loše iz društva što me smeta, i izaziva bijes, a da za to ne odgovaram i ne služim negdje u „buksi“. Malo sutra će to baš tako i biti.…
autor teksta i slike: Ivanka Jularić – Ćulap
Ljeto 1988.
Beba kasni već sedam dana.
Nikud joj se ne žuri, kao da zna da napolju nije sve sjajno i blistavo, kao ona prva svjetlost, kad tek dolaziš na svijet. Ana više ne zna kud bi sa sobom, zbog silne vrućine.
U sobici 4×3,nesnosno je vruće i zagušljivo. Otvori li vrata, neće se moći obraniti od komaraca i noćnih leptira, koje mami svjetlost crno – bijelog televizora.…
Ovih dana čitam vijest da je maloljetni haker ukrao podatke i ucijenio jednog teleoperatera da mu isplati 500000 dolara u kriptovalutama.