tekst: Edit Glavurtić
Puno je loših vijesti bilo ovog prosinca, puno bolesti, straha, osamljenosti. Nikad daljine nisu bile dalje, susreti neizvjesniji, a Božić tiši.
Mnogi će blagdane provesti daleko od svojih dragih. Ali, preživi se i to. Teško je, ali prođe.
Preživjela sam takve osamljene Božiće, kad je sve oko mene prštalo od svjetla …
Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…
Bijah upitana prije nekoliko dana… I kako me oko kamere nekako zumiralo, malko sam se smela, glas mi je nekako podrhtavao…
U propovijedi za Veliku Gospu jedan svećenik je rekao kako nam domovinu rastaču, pa dodao, ali za nas vjernike naša domovina je na drugom svijetu odnosno nebu.
Na Zvončacu je bio plesnjak na otvorenom. Kristalne zvijezde iskucale su nebo reljefnim križaljkama. Plesni podij pod ljetnim nebom vrvio je plesačima, zaljubljenim parovima tijesno obgrljenim uz sentimentalne melodije, kao i onima koji su se netom upoznali i preispitivali svoje šanse.