događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Snaša Reza kuhala je jutarnju kavu i sa starom bakom pričala što je sve bilo jučer na kirvaju.
Njen Mija malo je popio pa ga njih dvije ne žele buditi. Dan nakon kirvaja svi su još sanjivi i u njihovoj kući počinje život tek iza podne.
„Ja nisam čula našu Martu kada je došla kući.”
Baka ju je pogledala u čudu i podigla kažiprst: „Nisi ju naučila reda. Popuštala si.”…
Priču posvećujem svim majkama i sinovima Vukovara, Bogdanovaca i svih gradova i sela koji su stradali u Domovinskom ratu i izgubili nekoga od svojih milih i dragih.
piše: Slavica Jurčić
„Znaš, ja sam imala jednoga sina“, pričala ona meni.
„Lijep je on bio mladić. Imao je dvadeset pet godina.
Vidiš! I njegovu sliku nosim u novčaniku. Nema minute da na njega ne mislim.
tekst: Slavica Jurčić
“Velečasni, netko je u crkvi i pjeva!” rekla je uplašeno časna sestra.
Mlada žena je kleknula pred oltar i gledala u raspelo. Njen glas zvučao je tužno, ali ipak je pjevala.
Sjetila se ona svoga muža koji ju je u dvije godine braka svaki dan tukao. Roditelji i braća nisu je htjeli primiti k sebi i jedini mir je nalazila u crkvi.…
piše: Slavica Jurčić
Staričine ruke bile su modre, tijelo nemoćno, a ipak je imala toliko snage da kćerki ispriča svoju priču.
„Znaš, draga moja Marina, sada ti moram priznati nešto. Ti imaš i brata i sestru“, šaptala je majka svojoj kćeri koja nije mogla tim riječima povjerovati.
„Moja sestra je bila siromašna, a ja sam bila sama i mogla sam te othraniti pa je ona tebe dala meni. …
piše: Nataša Pecić Janković
Jutarnja kava uz zvuk zvona i divan pogled na arhipelag oko Rijeke. Čak se i Zavižan vidi jer je kristalno bistro. Prekrasan i prohladan jesenji dan, meni savršen. Napokon sam se ugnijezdila u novome stanu. No, misli i dalje putuju u moj rodni grad. Da li bih bila sretnija u njemu da sam našla sve što ovdje imam? To pitanje će me proganjati vječno.
piše: Slavica Jurčić
“Kuda?“ upita otac Šimuna. „U Ameriku”, odgovara Šimun tiho ocu očekujući njegovu reakciju.
Otac šuti i misli u sebi: „Što taj mladić misli da je tamo raj? I ovako nas je previše.“ Šimun je imao dvanaestero braće i sestara, a kuća puna čeljadi iscrpila je njegovog oca.
Zna Šimun da je potreban roditeljima jer je najstariji. Osjeća da ga obitelj sputava, a njegove ambicije nisu sirotinja nego bijeli svijet.…
piše: Nataša Pecić Janković
Prije dvije i pol godine ostala sam sama i jedini izlaz u svijet bio je onaj virtualni. Vjerovala sam svima i svakome. Nisam imala pojma da u virtualnom svijetu možeš biti ono što želiš, a što nikada nisi mogao biti. Problem je bio što sam ja bila ono što jesam. Tako sama i ranjiva upadala sam u mrežu.
Sve je dobro dok je virtualno, dok se ne dođe do granice upoznavanja, a to sam izbjegavala. Bojala sam se ljudi. Bila sam preiskrena u razgovorima, a nitko od njih nije bio iskren prema…
tekst: Nataša Pecić-Janković
Došao je dan povratka doma. Nervoza pred put je neizbježna. To je takozvana putna groznica. Veselim se susretu s djecom, majkom, bratom, prijateljicama.
Nekoliko vozačkih sitnih pogrešaka i sve je prošlo kao podmazano.
Nije me toliko bilo strah puta, koliko onoga što će me na kraju puta dočekati.
No, mene su moji željni vidjeti jednako kao i ja njih.…
Još pauk od svilenih niti mrežu plete.
Brodski Stupnik/ Ovih dana čitam o stanju na selu. Često se spominju žene na selu i njihov život.