piše: Dražen Radman ...iz knjige “Pisma ukradenim ljudima”

Kakvo to siromaštvo ljude bijesno tjera
da u novac im bude tako strasna
i tako prokleto nepokolebljiva vjera?
Naravno, njime možeš kupiti hranu, piće, kućne potrepštine, knjige, papuče, cipele, košulje, CD, DVD player i recorder, TV full HD, iPod, iPad, iPhone, parfem… Njime možeš platiti račune, na kredit kupiti auto, motor, čak i brod..…

…Dakle, i ti si u bijegu – u bijegu od svojih najdražih. Da nije tako, bilo bi više prisnosti među vama, zar ne?
”O, pobjeći! Da je pobjeći negdje! Da je otići daleko, što dalje od svih i od svega!” misao je koja te ovih dana, ali ne i po prvi put, zaokuplja nastojeći ti pružiti spasonosno rješenje za tvoje (životno) stanje u kojem, eto, prebivaš već poduže vrijeme. Da, ti bi htio pobjeći od svega što te ljuti, opterećuje, izbacuje iz takta. Od svega što ti čini nemir, tjeskobu, čak i mučninu duši.… 


