STARA KOŽA ILI STRAH OD NOŽA

piše: Božica Jelušić
foto: B. Kukurin

Nekako me rastužuje ova “pomama za ljepotom”, hrljenje pod nož i igle, da bi se zadržala slika lažne mladosti i nahranio kompleks Doriana Graya, star koliko i svijet. Priznajem da i sama nisam imuna na strah od starenja, da vidim sve nevolje toga statusa i unaprijed računam da neću predugo živjeti, zbog nelagoda koje kasna dob u čovjeku izaziva.

Strašno je biti star, no valja se pripremiti, pomiriti, staložiti i proći kroz to iskustvo otvorenih očiju. To je strah od ružnoće, nemoći, opadanja, …

više

GDA ME TI POZABIŠ

Iz naše arhive/ objavljeno 07.02.2014.

Božica Jelušić

“Prije deset godina napisala sam svoju najemotivniju kajkavsku pjesmu, (“Gda me ti pozabiš”) često izvođenu, nagrađivanu, ali i mome srcu dragu (što se rijetko poklopi)”. I evo je ovdje!

Gda me ti pozabiš, kroh se bude zrušil,
vu mojoj bu krošnji začkomela ftica.
Odron se zesipal, potok bu presušil,
vu črnoj bu zemli posehnula klica.

Gda me ti pozabiš, se bu išlo v kmicu:
v črnu bu se melju obrnulo zrnje.
Iskalo bu joko zvezdu večernjicu,
a našlo bu samo puščavu i trnje.…

više

KLIMTOVO DRVO

Iz naše arhive/ objavljeno 11.02.2013.

Božica Jelušić
Posadi, Bože, za me takvo drvo bez mane,
svakom da bude sklono i blago kao sestra.
U srcu nek’ je otvoren prozor- mala finestra,
da vidim kako mu niču izbojci, lišće i grane.

Postavi ga kraj puta, u vrtu, pored vrata:
da se u krošnji Sunce gnijezdi i Mjesec zlati.
A tko okusi plod mu da ga slatkoća vrati
u spokoj staroga doma: san uz zvuk kolovrata.…

više

MOJE SEOSKO DJETINJSTVO

piše: Božica Jelušić
foto: arhiva autorice

Ljeto, odlazak na polje na  drvenim seoskim kolima: konjska ili kravska zaprega. Miris životinjskih sapi, dosadne muhe i obadi. Rascvali  grmovi, raskošni kao seoske mladenke.

Mama je mršava, mlada, ima lijepe i zabrinute oči. Ona kopa po žarkom suncu, na našoj zemlji u “Ogradi”. Sjedim u sjeni neke bujne živice, jedem bobice gloga.

Po dolasku doma, daju mi hladno mlijeko s udrobljenim kruhom. Osvježava me u vrućini. Jesmo li imali mačku? Ne sjećam se.  Čitam uz petrolejku, spavam na širokom krevetu, gdje ispod ponjava i blazine punjene perjem šuška dobra, tvrda slamarica.…

više

SIC TRANSIT…

Ima li ikakvih promjena u međuvremenu?

piše: Božica Jelušić
Koliko se svijet mijenja i koliko u njemu padaju moralne vrijednosti, dokazuje i činjenica da su u “partizansko” vrijeme bravari, željezničari, rudari, tipografi, šegrti i školnici imali više klasne svijesti nego današnji politolozi, leksikografi, inženjeri, liječnici, humanisti i humoristi, koji se “profesionalno” bave politikom.

Trivijalnost, gramzljivost, častohleplje, neosjetljivost za druge i drugačije, materijalizam, manipulativnost i egomanija, vladaju političkom i društvenom scenom. Svaka je načelnost isključena u ime probitačnosti.

Pojam “neprincipijelnih koalicija” jedan je od takvih odraza moralnog pada i općeg beskičmenjaštva.

Što je to “odgovornost za riječ”? Što je čast, što viteštvo, što domoljublje bez osvetničkih strasti i umatanja u barjake, bez podvriskivanja na stadionima i avetinjskih poklika na trgovima?

Gdje je zavičaj kao “antropološko mjesto”, gdje su Vjera, Ufanje i Ljubav, izvan religijskog znakovlja i ljute protimbe?

Tko su danas stupovi društva, moralne uzdanice, primjeri generacijama?

Kome dajemo vjeru, u koga polažemo nade, dok se pred nama već otvaraju ponori i vrata “tamnoga vilajeta”.?Jesmo li doista “razvlašteni od sebe” i vlastite budućnosti, stavljajući svakoga dana odluke o njoj u posve pogrješne ruke? Oni koji daju nadu, nekada daju više od kruha svakidašnjega.

Ma koliko bile porazne spoznaje o “prolaznosti slave svijeta”, zadatak nam je promisliti, nad svakim imenom, svakom ponudom i svakim obećanjem.Ili prema Cioranu: “Da bismo živjeli, da bismo samo disali, valja nam učiniti sumanuti napor kako bismo povjerovali da svijet ili naša poimanja sadrže temelj neke istine”.

Sapienti sat.

B.J. 2014.

 

više

KRONIKE PTIČJIH NOTA

Iz naše arhive/ objavljeno 19.12.2012.

Božica Jelušić
Prvo u mirisne misli uroniš oceanski:
Smisao vidiš u svemu, odluke donosiš smjele.
Dohvatit ti je dok traju ti dani pelivanski
Sve što oči zadivi i što bi ruke htjele.

Onda si opet na putu, u vlaku se probudiš.
Ideš tamo gdje moraš, uzimaš što ti nude.
Na zidovima tražiš, dohvatiti se trudiš
Kronike ptičjih nota, nečitljive za ljude.…

više