događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Martina Budimir
Izazovem zgražanje kada za sebe kažem da sam seljačina u duši. Stvarno to mislim i ne smatram to ničim sramotnim. Ne mislim da sam zbog svoga obrazovanja ili svoga zanimanja bolja od drugih.
Ne smeta me družiti se s ljudima koji su završili 4 razreda osnovne ni s onima koji svoj kruh u znoju i muci zarađuju u nadnici.
Hvala mojim roditeljima koji su nas poticali, što iz nužde što iz edukativnih pobuda, da svako ljeto i jesen idemo u nadnicu!…
piše: Martina Budimir
Posramljenoj jer nisam u startu shvatila mail prijateljice, Njemice iz okolice Berlina, i opterećenoj nekim svojim brigama i problemima, trebalo mi je vremena da se vijest slegne.
Navikla sam na mentalitet svoga naroda, mentalitet vječito gladan kruha i igara, zbog kojega se bombastično objavljena vijest vrti nemilice po nekoliko dana u svim medijima, izazove bujicu komentara po forumima, analiza teorija zavjere i uvijek iznova neku novu podjelu na nekoj novoj razini, a kamuflirajući pri tome…
piše: Martina Budimir
Bio je to Dan žena. Dokle god postoji, slavi se i obilježava, tj. dokle god postoji potreba za tim, njegov cilj i svrha nisu ispunjeni.
Do nedavno se smatralo nemogućim da tamnoputa osoba postane predsjednikom SAD-a. I ovih se dana ponavlja slična priča. Hoće li novi papa biti Crnac? Dokle god se ta mogućnost smatra presedanom i dokle god postoji potreba …
piše: Martina Budimir
Ima nešto vrlo čudno u mentalitetu moga naroda. Usadilo se i u mene i u moj život, navike. Ni u najvećoj neimaštini ne smije se odbiti pomoći drugome, pa bilo to i na vlastitu štetu.
Biti loš domaćin gore je od bilo čega, nisi čovjek ukoliko gostu ne ponudiš najbolje.
Bez obzira na vlastitu inkomodaciju, spremni smo ponuditi svoj jedini krevet, spavati na podu, najukusnije specijalitete „čuvati za…
ili …kako prevariti sebe
piše: Martina Budimir
Prevarih sebe, po tko zna koji put!
I sjetih se nedavnog obećanja danog samoj sebi i drugima, osobito najmilijima.
Kako se samo brzo zaborave obećanja!
I tako, eto nas opet na početku, obaveza sve više, vremena sve manje… Priznajem, opet me nadmudrilo, ali zato je tu papir (dobro,…
piše: Martina Budimir
Svake se godine nekoliko dana pred Vincelovo iznova javi neka sjeta. Ušulja se među nas bez da i primijetimo da nas je prevarila i ove godine, već po deveti put.
Čudan je to osjećaj, u neku ruku svečan, neobičan mix sreće i tuge. Ušulja se, kažem, među nas, i nakon vrlo neugodnih trenutaka šutnje (jer šutnja može biti itekako ugodna), onih, naime, kada ne znamo zašto šutimo, shvatimo podmuklu prijevaru.…
piše: Martina Budimir
Ili možda ipak?
Već od najranijih nogu kupuje se isključivo ružičasto ili crveno za djevojčice tj. plavo za dječake. Ukoliko spol još nije poznat, pravilo je kupiti žuto.
Nikada nisam htjela robovati besmislenim pravilima. Onog trenutka kada smo suprug i ja u izlogu pored našeg tadašnjeg stana ugledali crvena kolica, znali smo da će to biti kolica našeg sina. …
piše: Martina Budimir
Od danas i službeno stupa na snagu objava rata protiv najvećeg neprijatelja ikada, protiv Vremena!
Dozlogrdilo mi je neprestano biti u trci s tim vječito mladim gospodinom. Kako li samo nikada ne izgubi snagu! Ja što starija, on sve mlađi.
Trčim maraton u kojem nemam šanse i danas čvrsto odlučujem, neću više! Dajem svečano obećanje sebi, svojoj obitelji i svima …
PANTA REI
piše: Martina Budimir
Poštujem odluku nekih svojih poznanika koji ne žele imati djecu. Poštujem i razumijem i njihove razloge.
Nerijetko se i sama zapitam, je li moja odluka i ogromna želja da postanem roditelj ispravna s obzirom na okolnosti u svijetu u koji sam donijela novi život, iako nikada i nizašto tu odluku ne bih mijenjala. Dijete je ispunjenje smisla mog života i izvor moje sreće!
