događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Martina Budimir
U 7 dana 3 praznika. Da čujem! U Hrvatskoj se ne radi, samo se praznikuje! Samo čekate mogućnost spajanja vikenda! Ionako nitko ne zna što se slavi!
Od svega navedenog priznajem tek potonje.
Zastrašuje needuciranost ili, bolje reći, nezainteresiranost građana naše zemlje za značenje pojedinih državnih praznika, a ponovno se nameće mogućnost neuvođenja građanskog odgoja.…
piše: Martina Budimir
Nekoć sam se grozila i same pomisli gledanja Dnevnika ili Vijesti. Danas mi je to svakodnevna rutina. Dođe to valjda s godinama.
Svijest o važnosti zbivanja oko nas i njihovom utjecaju na nas kad-tad nam dođe iz malo niže pozicioniranog dijela tijela u glavu.
Vijesti su, dakle, svetinja i moram na dnevnoj bazi doći do njih bilo preko TV-a bilo na netu.…
piše: Martina Budimir
Danas mi je konačno slobodan dan, dan kada sam samoj sebi rekla: Stani! Odmori! Uzmi pauzu!
Što će se iz toga izroditi?
Palo mi je na pamet nekoliko ideja. Sinoć me je sin podsjetio na pomalo zaboravljenu ljubav prema crtanju. Bih li se mogla ponovno prihvatiti toga? Može li se to onako, s namjerom ili treba doći spontano, baš poput pisanja?…
piše: Martina Budimir
Zagreb/ Događaj se zbio 4. svibnja 2009. godine: Ne postoje riječi kojima se može opisati sinoćnji doživljaj. Sa svojih trideset i kusur i s puno i lijepih i manje lijepih priča u životu slobodno mogu reći da je to bio jedan od najljepših dana u mom životu, nemjerljiv jedino s rođenjem mog djeteta.
I imala sam sreću podijeliti ga s meni najdražom osobom na svijetu. Oboje nas je boljela čeljust od iskrenog smijeha.…
piše: Martina Budimir
Kutjevo/ Možda ovo o čemu ću pisati nije od općeg značaja niti tema za Hrvatski glas Berlin, no budući da je Kutjevo već poprilično dugo jedno od mjesta iz kojega se Portal prati i iz kojega se za Portal piše, ipak ga odlučih napisati.
Vrzma mi se već danima po glavi roj misli, fini spoj nevjerice, šoka, razočaranja i rezignacije. Cirkus iz moga grada, nažalost nimalo nalik na onaj o kojemu pjeva Balašević na kraju svojih koncerata, nikada nije otišao, bio je i ostao konstanta.…
piše: Martina Budimir
Jednom davno postojalo je mjesto na Zemlji na kojemu su ljudi još uvijek cijenili obitelj, tradiciju, prave vrijednosti. Živjeli su u uvjerenju da drugačije ne može, ne smije i ne treba biti.
O.K., ako baš želite, živjeli su u balonu od sapunice.
I ne bi tu bilo ničega čudnoga da se isti taj balon nije već tisuću puta rasprsnuo, da se cijeli koncept života u zajednici kakva je nekoć bila nije pokazao glupim, uzaludnim i besmislenim.…
piše: Martina Budimir
foto: Dominik Budimir
Jučer, u utorak, 3. prosinca, obilježen je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Kroz odrastanje sam se susretala s osobama s posebnim potrebama.
Nikada ih nisam doživljavala manje vrijednima. Zgražala sam se nad bilo kakvim oblikom omalovažavanja ili zlostavljanja čijim su predmetom nerijetko znali biti.
piše: Martina Budimir
Bliži se 40. rođendan moga supruga. Je li vrijeme za reviziju? Je li došao trenutak za opraštanje od mladosti?
Nekoliko je osoba u našoj okolici nedavno navršilo 40. godinu. Većina ih je priredila slavlje, peklo se janje, pozvali se gosti… Po čemu je upravo 40. rođendan toliko važan? Zašto neke od nas upravo u tome trenutku hvata panika, tuguju za propuštenim snovima i neostvarenim ciljevima, opraštaju se od mladosti, žele iskoristiti svaki trenutak ostatka života.…
