događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Martina Budimir
Dugo se nisam hvatala virtualnog pera. Život nas je zatvorio u sebe. Kao što mi je kolumna, za koju većina onih koji me poznaju, niti ne zna, nekad služila kao ispušni ventil, svojevrsna autopsihoterapija, tako sam se u posljednje vrijeme okrenula svom nekom zatvorenom svijetu. Život je opet stisnuo pauzu, ovoga puta svima.
Nakon užasno napornog i ne baš najljepšega tjedna, popodne sam nakon …
piše: Martina Budimir
Nakon pola godine dio učenika po prvi puta sjeda u svoje klupe.
Vesele se druženju, a druženje im je zabranjeno. Vesele se odmorima, a pod odmorima, ako i smiju van, ne smiju se družiti s onima iz drugih razreda. Imat će konačno pravi Tjelesni, ali bez dvorana i bez kontaktnih sportova. Imat će nastavu stranih jezika ili Glazbenog, a nastavnici i većina učenika nosit će maske.…
piše: Martina Budimir
Život nam se svima stubokom promijenio. Neki od nas u bujici događaja nisu stigli ni razmišljati o tome što nas je zadesilo, neki su razmišljali i previše, riskirajući u strahu od apokalipse, svoje i tuđe mentalno zdravlje.
Što nam se dogodilo i što nam se događa?
U strahu od bolesti i za život bližnjih, neki od nas slijepo su slušali upute …
piše: Martina Budimir
Gotovo je trideseti dan od uvođenja nastave na daljinu. Uskrs je. Po prvi puta pokazujem znakove tjeskobe zbog života na daljinu.
Nekoć sam bila aktivna u župnoj zajednici. Premda više nisam, rastužiše me slike misa bez vjernika. U isto sam vrijeme ponosna na papu koji shvaća da su Crkva i zajedništvo u srcima ljudi.…
piše: Martina Budimir
Prošao je četvrti tjedan škole na daljinu. Prošao je i četvrti tjedan života na daljinu. Pred nama je Uskrs na daljinu.
Potpuna promjena paradigmi kakvu ni najparanoičniji krizni stožeri prije nekoliko mjeseci nisu mogli ni zamisliti. Na tisuće teorija zavjere. Neodgovornost jednih, a ozbiljnost drugih u isto vrijeme. Kontradiktornost ljudskih prava i građanskih sloboda s jedne, a mjera i, neki će reći, policijske države s druge strane.…
piše: Martina Budimir
Malo tko je u Hrvatskoj nadasve ozbiljnu situaciju prije četvrtka smatrao ozbiljnom. Viješću da se kreće s pripremom virtualnih zbornica i učionica zbog mogućeg uvođenja nastave na daljinu, polagano su se svima počele otvarati oči.
Sutradan redovna jutarnja konferencija za novinare kriznoga stožera. Ministar zdravstva na novinarski upit odgovara mišljenjem stručnjaka kako virus još slobodno ne cirkulira u našoj zemlji, kako imamo samo uvezene slučajeve zaraženih plus njihove najbliže…
tekst: Martina Budmir
Kažu mi često posljednjih dana:
“Bubi, što se s tobom događa!? Pa ti si se totalno promijenila!”
Nasmijem se i uzdignute glave odem dalje. Uz šeretski osmjeh koji povremeno ne uspijem skriti, a u duhu novopečene mene, ni ne pokušavam.
Vječno pitanje: Mijenjaju li se ljudi? Može li dobrodušna slatka (da, …
piše: Martina Budimir
Božić je pred vratima. Stižu nam dragi ljudi koji su do nedavno živjeli tu, pored nas. Neki ni ne dolaze. Ne mogu dobiti godišnji.
Božić je, između ostaloga, i vrijeme darivanja. Pomalo posramljena primam darove nećakinja koje su nakon srednje škole odselile u Njemačku. Darujem im puno skromnije darove, uz malo srama, tuge i pitanja nije li glupo darovati im sitnicu, a one svake godine donose sve izdašnije darove.…
piše: Martina Budimir, prof. njemačkog jezika
Prošao je već 35. dan štrajka prosvjetnih djelatnika. Obično sve što dugo traje, počne živcirati, izlazi na uši, natjera mnoge da okrenu leđa, da mrmljaju sebi u bradu ili drugima u lice.
Štrajk prosvjetnih djelatnika živcira, mnogi se okreću drugim temama, a oni koji, bar u dane vikenda, u ovo zatišje pred buru, na tren i zaboravljaju na ovu izvanrednu situaciju, ipak se ne mogu oteti i negativnim osjećajima.
Kažu za njih da su ekstremno ljuti. I jesu, samo pitanje je na koga. I dok vrijeme, umor i napeti živci čine svoje, a mediji polaganim, ali sigurnim korakom (konačno) dolaze do sve više informacija kako, zašto, otkud, tamo negdje postoji sasvim drugi svijet.
Svijet je to elite koja proslavlja, busa se u prsa prividnim…
tekst i foto: Martina Budimir
Sjećate li se prošle godine i dočeka hrvatske reprezentacije? Baterije ponosa i zajedništva bile su do vrha napunjene. Vidjelo se tada da Hrvatska može!
Sjećate li se skupljanja pomoći za Gunju ili za teško bolesnu djecu? Hrvatska ima srce, Hrvatska razumije i može!
Sjećate li se prikupljanja potpisa za referendum “67 je previše!”? Unatoč svim mogućim preprekama i rokovima, prikupilo se dovoljno potpisa. Hrvatska dokazuje da može!
Hoće li prosvjed prosvjetnih djelatnika još jednom pokazati da Hrvatska može bolje? Ili ćemo možda nakon dugo vremena čvrsto odlučiti da Hrvatska mora bolje?…