Martina Budimir: PANTA REI

piše: Martina Budimir
Večer prije imali smo žustru raspravu sa svojim petnaestogodišnjim sinom, novopečenim srednjoškolcem. Dotakli smo se i teme koja će biti okosnica filma na koji se dečki, suprug i sin, spremaju već mjesecima. Nije da smo željni McDonaldsa, no otvorenje u Slavonskom Brodu, upravo jedan dan prije odlaska u kino, savršeno se uklopilo u naš plan.

Volim gledati filmove, ali u zadnje si vrijeme…

više

tekst: Martina Budimir
Divna zemlja, još ljepši ljudi. Mislim pri tome i na unutarnju, ne samo na vanjsku ljepotu. Pa ipak, isti ti divni ljudi bježe iz iste te lijepe zemlje.

Egzodus poprima masovne razmjere. Bujica borbe za bolje sutra, ali ponekad i za golu egzistenciju, odnosi sa sobom i mlado, i one u najboljim godinama, ali i staro.

Oni koji ostaju, koji su već oguglali na sistemsku bolest društva…

više

piše: Martina Budimir
Bure puno masti! Prasica! Imaš dupe k’o trokrilni ormar! A jesi se ugicila!

Slične sam izjave čula nebrojeno puta, bilo od bliskih, bilo od potpuno nepoznatih osoba. I uvijek, baš uvijek, je pretpostavka da se svakodnevno prežderavam jer otkud’ inače kile!

Ne znam u kojem se trenutku gore osjećaš, kad ti se netko otvoreno ruga, patronizirajućim tonom dijeli spasonosne savjete…

više

piše: Martina Budimir
Puno je primjera kako u suštini pozitivna riječ poprima izrazito negativne konotacije. Isto je tako nebrojeno primjera kako pozitivna djela i pozitivne osobe bivaju izvrgnute preziru, izrugivanju i drugim izrazito negativnim reakcijama.

Težiti nečemu, značenje koje leži u izvoru pogrdnog naziva štreber, nije i nikako ne bi trebalo biti ništa negativno. Ljudi koji nečemu teže i ulažu maksimalan trud u ostvarenje nekoga cilja, nikako zbog toga nisu i ne bi trebali biti negativne osobe.…

više

piše: Martina Budimir
Ovo nije recenzija filma. Zapravo, nije čak ni direktno vezano uz film. Neću prepričavati sadržaj francuskog filma Moj sin. Tko bude želio, sam će ga lako pronaći.

Tko bude želio naći neku poveznicu ovih razmišljanja s aktualnim događajima, također ju vrlo lako može sam pronaći.

Niti jedno od gore navedenog nije mi primarna intencija. Ovo je samo još jedno od razmišljanja autorice koja si glavu vrlo često…

više

piše: Martina Budimir
Ovo pišem iz ležećeg položaja i s tablet računala. Ništa neobično, ali poprilično nepraktično.

Jeste li ikada poželjeli po cijele dane samo ležati i ništa ne raditi? Ja priznajem da jesam i evo, doživjeh to.

Vjerujte mi, nije uopće zabavno, osobito ako ste u horizontali više od pola godine. Na red su došle i svoje odradile video igrice, surfanje na netu, heklanje……

više

piše: Martina Budimir
Volimo za sebe reći da smo orijentirani prema Zapadu, da ne pripadamo niti smo ikada uistinu pripadali Balkanu.

Ako si to ponovimo stotinu puta, možda i postane istina! Smatramo li Balkanom ono na što većina pomisli posprdno navodeći geografski pojam, naime, stanje svijesti, žestoko konkuriramo postati njegovim središtem.

Put na more. Ukradenih nekoliko dana za koje znam da ćemo ih …

više

piše: Martina Budimir
Neću držati predavanje o tome što je smeće, a što otpad. Dovoljno je nekoliko klikova mišem i odgovor je lako naći. Neću ni navoditi koliko je dugo potrebno za razgradnju smeća. Provjerite sami, iznenadit ćete se.

Informacija ne manjka. Edukacije također. Opet se ponavlja klasična hrvatska priča. Sve znamo, ali ne provodimo. Imamo dobre zakone, ali su mrtvo slovo na papiru. Znamo…

više

piše: Martina Budimir
Neću se baviti pitanjem označava li kraj doista kraj. Spada to u domenu osobnog vjerovanja svakog pojedinca. Jer vjera je upravo to što jest, vjerovanje ili ne u nešto što je nedokazivo, ali i u nešto što je nemoguće apsolutno negirati, odluka i osjećaj svakoga od nas.

Bavit ću se onim što nakon nečijeg kraja ili ne on znači onima koji ostaju. Može li se kraj nečijeg ovozemaljskog života smatrati zaista krajem u svijetu koji ostaje za njim?…

više

piše: Martina Budimir
Panta rei… Sve teče. Prolazimo mi, prolazi i život pored nas. I brže i nevjerojatnije no što možemo zamisliti…

Još nedavno, ok, nećemo si lagati, još prije tridesetak godina, susjedi su dolazili gledati film ili utakmicu kod nas jer rijetko je tko imao televizor. Tu negdje, i moj tata i svekar među prvima su nabavili telefon. Super! Čudo tehnike, ali problem je što s njim jer drugi ga nemaju. Koga zvati?…

više