Martina Budimir: PANTA REI

piše: Martina Budimir
Puno je primjera kako u suštini pozitivna riječ poprima izrazito negativne konotacije. Isto je tako nebrojeno primjera kako pozitivna djela i pozitivne osobe bivaju izvrgnute preziru, izrugivanju i drugim izrazito negativnim reakcijama.

Težiti nečemu, značenje koje leži u izvoru pogrdnog naziva štreber, nije i nikako ne bi trebalo biti ništa negativno. Ljudi koji nečemu teže i ulažu maksimalan trud u ostvarenje nekoga cilja, nikako zbog toga nisu i ne bi trebali biti negativne osobe.…

više

piše: Martina Budimir
Ovo nije recenzija filma. Zapravo, nije čak ni direktno vezano uz film. Neću prepričavati sadržaj francuskog filma Moj sin. Tko bude želio, sam će ga lako pronaći.

Tko bude želio naći neku poveznicu ovih razmišljanja s aktualnim događajima, također ju vrlo lako može sam pronaći.

Niti jedno od gore navedenog nije mi primarna intencija. Ovo je samo još jedno od razmišljanja autorice koja si glavu vrlo često…

više

piše: Martina Budimir
Ovo pišem iz ležećeg položaja i s tablet računala. Ništa neobično, ali poprilično nepraktično.

Jeste li ikada poželjeli po cijele dane samo ležati i ništa ne raditi? Ja priznajem da jesam i evo, doživjeh to.

Vjerujte mi, nije uopće zabavno, osobito ako ste u horizontali više od pola godine. Na red su došle i svoje odradile video igrice, surfanje na netu, heklanje……

više

piše: Martina Budimir
Volimo za sebe reći da smo orijentirani prema Zapadu, da ne pripadamo niti smo ikada uistinu pripadali Balkanu.

Ako si to ponovimo stotinu puta, možda i postane istina! Smatramo li Balkanom ono na što većina pomisli posprdno navodeći geografski pojam, naime, stanje svijesti, žestoko konkuriramo postati njegovim središtem.

Put na more. Ukradenih nekoliko dana za koje znam da ćemo ih …

više

piše: Martina Budimir
Neću držati predavanje o tome što je smeće, a što otpad. Dovoljno je nekoliko klikova mišem i odgovor je lako naći. Neću ni navoditi koliko je dugo potrebno za razgradnju smeća. Provjerite sami, iznenadit ćete se.

Informacija ne manjka. Edukacije također. Opet se ponavlja klasična hrvatska priča. Sve znamo, ali ne provodimo. Imamo dobre zakone, ali su mrtvo slovo na papiru. Znamo…

više

piše: Martina Budimir
Neću se baviti pitanjem označava li kraj doista kraj. Spada to u domenu osobnog vjerovanja svakog pojedinca. Jer vjera je upravo to što jest, vjerovanje ili ne u nešto što je nedokazivo, ali i u nešto što je nemoguće apsolutno negirati, odluka i osjećaj svakoga od nas.

Bavit ću se onim što nakon nečijeg kraja ili ne on znači onima koji ostaju. Može li se kraj nečijeg ovozemaljskog života smatrati zaista krajem u svijetu koji ostaje za njim?…

više

piše: Martina Budimir
Panta rei… Sve teče. Prolazimo mi, prolazi i život pored nas. I brže i nevjerojatnije no što možemo zamisliti…

Još nedavno, ok, nećemo si lagati, još prije tridesetak godina, susjedi su dolazili gledati film ili utakmicu kod nas jer rijetko je tko imao televizor. Tu negdje, i moj tata i svekar među prvima su nabavili telefon. Super! Čudo tehnike, ali problem je što s njim jer drugi ga nemaju. Koga zvati?…

više

piše: Martina Budimir
Bojiš li se reći svoje mišljenje osobi s kojom si u vezi?
Razbija li osoba s kojom si u vezi stvari kada se naljuti?
Govori ti da su tvoje prijateljice loše društvo za tebe?
Prijeti li osoba s kojom si u vezi da će se ubiti ako ju ostaviš?
Viče li na tebe toliko da se uplašiš i naziva li te pogrdnim imenima?
(…)…

više

Piše: Martina Budimir

Kamo god se okrenuh prije nekoliko mjeseci, šarenilo! Boje pršte na sve strane, a parole potkrepljuju idiličnu sliku. Uglavnom, spoznah tih dana u kakvoj divnoj zemlji živim.

Ne mislim pri tome na prirodne ljepote, na prekrasne ljude ili neprocjenjivu baštinu. Mislim na divnu zemlju u kojoj bi se svatko poželio roditi jer ovo je zemlja blagostanja. Kako ju drukčije nazvati kada je ovo uspješna i jaka zemlja, zemlja u kojoj ljudi rade i zemlja koja raste. Koje li sreće živjeti u takvoj zemlji!…

više

piše: Martina Budimir
Nisam književni kritičar, nisam čak ni neki knjiški moljac. Imam doduše faza kada, vjerovali ili ne, u 14 dana pročitam 14 knjiga, ali obaveze i nove tehnologije sve mi manje vremena ostavljaju za čitanje „papirnatih“ knjiga.

Ako se i uhvatim čitanja, godine i umor učine svoje i često čitajući zaspim. Prošla su vremena kada sam neku knjigu čitala cijelu noć jer ju nisam mogla ispustiti iz ruku.…

više