ONO, KAD TI JEDNOSTAVNO TREBA

piše: Martina Budimir
foto: Osijek.online
_MG_0753[1] (1)Dugo se već spreman napisati nešto, ali još uvijek se borim sa starim neprijateljem, Vremenom. Kad god mi se učini da sam ga uspjela savladati, vrlo brzo shvatim da se radi tek o dobivenoj bitci. Ratu, čini se, nema kraja.

Tako ova priča čeka od jedne subote, praznovjerni bi rekli, kobnoga 13. rujna ove godine da konačno bude zapisana.

Cijelo smo se ljeto spremali na naš prvi „pravi“ …

više

SVETO TROJSTVO JEDNE NACIJE

piše: Martina Budimir
U 7 dana 3 praznika. Da čujem! U Hrvatskoj se ne radi, samo se praznikuje! Samo čekate mogućnost spajanja vikenda! Ionako nitko ne zna što se slavi!

Od svega navedenog priznajem tek potonje.

Zastrašuje needuciranost ili, bolje reći, nezainteresiranost građana naše zemlje za značenje pojedinih državnih praznika, a ponovno se nameće mogućnost neuvođenja građanskog odgoja.…

više

U KAKVOJ TO DRŽAVI ŽIVIM

piše: Martina Budimir
Nekoć sam se grozila i same pomisli gledanja Dnevnika ili Vijesti. Danas mi je to svakodnevna rutina. Dođe to valjda s godinama.

Svijest o važnosti zbivanja oko nas i njihovom utjecaju na nas kad-tad nam dođe iz malo niže pozicioniranog dijela tijela u glavu.

Vijesti su, dakle, svetinja i moram na dnevnoj bazi doći do njih bilo preko TV-a bilo na netu.…

više

KUDA SA SOBOM

piše: Martina Budimir
ribolovacDanas mi je konačno slobodan dan, dan kada sam samoj sebi rekla: Stani! Odmori! Uzmi pauzu!

Što će se iz toga izroditi?

Palo mi je na pamet nekoliko ideja. Sinoć me je sin podsjetio na pomalo zaboravljenu ljubav prema crtanju. Bih li se mogla ponovno prihvatiti toga? Može li se to onako, s namjerom ili treba doći spontano, baš poput pisanja?…

više

KAD GODINAMA ČEKAŠ

Baš me briga za “babe sa ‘ladnim trajnama”

piše: Martina Budimir
balasevic_227079S1Zagreb/
Događaj se zbio 4. svibnja 2009. godine: Ne postoje riječi kojima se može opisati sinoćnji doživljaj. Sa svojih trideset i kusur i s puno i lijepih i manje lijepih priča u životu slobodno mogu reći da je to bio jedan od najljepših dana u mom životu, nemjerljiv jedino s rođenjem mog djeteta.

I imala sam sreću podijeliti ga s meni najdražom osobom na svijetu. Oboje nas je boljela čeljust od iskrenog smijeha.

više

QUO VADIS, KUTJEVO

Ostat će okrugli trag na mjestu šatre…

piše: Martina Budimir
Illustration - your way my way street signsKutjevo/ Možda ovo o čemu ću pisati nije od općeg značaja niti tema za Hrvatski glas Berlin, no budući da je Kutjevo već poprilično dugo jedno od mjesta iz kojega se Portal prati i iz kojega se za Portal piše, ipak ga odlučih napisati.

Vrzma mi se već danima po glavi roj misli, fini spoj nevjerice, šoka, razočaranja i rezignacije. Cirkus iz moga grada, nažalost nimalo nalik na onaj o kojemu pjeva Balašević na kraju svojih koncerata, nikada nije otišao, bio je i ostao konstanta.…

više

JEDNO MJESTO

piše: Martina Budimir
Jednom davno postojalo je mjesto na Zemlji na kojemu su ljudi još uvijek cijenili obitelj, tradiciju, prave vrijednosti. Živjeli su u uvjerenju da drugačije ne može, ne smije i ne treba biti.

O.K., ako baš želite, živjeli su u balonu od sapunice.

I ne bi tu bilo ničega čudnoga da se isti taj balon nije već tisuću puta rasprsnuo, da se cijeli koncept života u zajednici kakva je nekoć bila nije pokazao glupim, uzaludnim i besmislenim.…

više

DAN POSEBNIH LJUDI

piše: Martina Budimir
foto: Dominik Budimir

MOJ TATA SUPERMANJučer, u utorak, 3. prosinca, obilježen je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Kroz odrastanje sam se susretala s osobama s posebnim potrebama.

Nikada ih nisam doživljavala manje vrijednima. Zgražala sam se nad bilo kakvim oblikom omalovažavanja ili zlostavljanja čijim su predmetom nerijetko znali biti.

Često sam razmišljala o tome na koji način bih …

više