događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Mirko Popović
Prepoznaješ li, nečim, onog sebe
izvan rasutog življenja, izvan vremena?
Gledaš li s neke razine ono što je ostalo
od zemaljske riječi, ciljane večernje šetnje
sa spoznajama protraćenih mogućnosti?
Da možeš osjetiti, čuti, vidjeti zvuk, bol,
bît, smijeh, iluzije akorda koje su ti usrećivale
život zemni; da možeš skupiti ono…
Mirko Popović
Ovdje s prozora tek ujesen svijetli Izabelino lice
Kao rijeka izdužena prema istoku
Po slikama, po kistu i njenoj zaustavljenoj ruci
Po rukotvorinama i obrisima radne sobe
Večeras su sjele debele sjenke. Otkrit ću vam
Tajnu – to je opet potonula u magline i
Svojevrsne tuge, u jesenje izohipse uplovila
Kao pustinjak u betonskoj pećini…
Mirko Popović
Bude to kad je mjesec srebren i žedan
Pa svime što jesmo zaplovimo iza vjeđâ
I ne pitamo zaspe li kadšto lahor u travi
Dok vreli i obnaženi sagaramo
Dok s nama dišu planinski horizonti
Bude to kad je mjesečina vlažna u travama
Na proplanku, a jahači razdjevičeni zabubnjaju
U noći začaranoj, kad kosu zapleteš…
Mirko Popović
Brat je bio stariji, pamtim
Devet je noćiju čini mi se zaredom
Užarenim očima više nego jezikom
Drobio riječi, a zaluđenost mu je
Za Veronikom dosezala točku ključanja
Brat me dok sam pokušavao zaspati
Prije nego izblijedi mjesec
Budio usred noći: Što ti hoćeš, mi smo
Suđeni jedno za drugo…
Za mnom se vuče ubijena
