događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Marija Kukić
Iako je prošla bijela i hladna zima i doskakutalo proljeće, voćke su se okitile bijelim pahuljicama.
Ne, nije to snijeg!
To su nježni cvjetovi procvale trešnje koja mi svako jutro maše mirisnim pozdravom.
Gledam je kroz prozorsko staklo. I ona gleda mene. Gotovo da se možemo dodirnuti.…
piše: Marija Kukić
Kutjevo-Slavonski Brod/ Godinama se u travnju u Slavonskom Brodu održavaju Dječje svečanosti pod nazivom “U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić” povodom obljetnice autoričinog rođenja.
Naš „hrvatski Andersen“ uvijek je nepresušan izvor nadahnuća odraslima i djeci.
Bajkoviti i maštoviti svijet spisateljice uvijek iznova pobuđuje zanimanje za mnoge manifestacije i aktivnosti te za literarni i likovni …
tekst i foto: Marija Kukić
Ovo je samo jedna od 210 vrsta magnolija. Ukrasna je biljka, može biti grmolika ili stablašica, listopadna ili zimzelena.
Svojom elegantnom krošnjom i mirisnim prelijepim cvjetovima ostavlja čovjeka bez daha.
Svakog novog proljeća ukrašava vrtove i prostor u čovječjoj blizini.
piše: Marija Kukić
Na livadama, ledinama, u šumskim proplancima i parkovima, ispod niskog grmlja i raslinja …širi se opojni miris cvjetova.
Gotovo su nevidljivi, ali svi znaju da su tu. Posebice kukci; pčele, ose, bumbari i leptiri … Primamio ih je prepoznatljiv i osebujan miris.
Stidljivi, kakvi inače jesu, skromni i samozatajni, proviruju iz trave prije proljeća prkoseći prvim toplijim zrakama Sunca.…
( Sestri Mirjani koja mi u sjećanje vraća djetinjstvo )
piše: Marija Kukić
Riječ špajz ili špajza dolazi od njemačke riječi Speise – hrana, a u mom kraju stariji ljudi tu riječ gotovo svakodnevno koriste. Malo tko će od starijih reći; ostava, spremište, smočnica. A znamo svi čemu služi.
I ja sam u djetinjstvu imala špajz. U njemu se nije držala slatka i kisela zimnica. Našlo se tu po koje burence domaće šljivovice, koja vreća krumpira …a najviše mjesta zauzimale su kojekakve jednostavne alatke, predmeti koji su se vrlo rijetko koristili, sve…
piše: Marija Kukić
Svijet se mijenja. I ljudi se mijenjaju. Mijenjaju se i ljudske navike. I stil i način razmišljanja. Mijenjaju se i shvaćanja o kvaliteti života.
U doba mojega djetinjstva život je bio bitno drugačiji. Čovjek je bio zadovoljan malim. Važno mu je bilo ne biti gladan, gol i bos, biti zdrav, imati kakav takav krov nad glavom. Vodovod, struja, asfalt, telefon, televizor …to je čovjeku bila nepoznanica.
Da bi preživio, snalazio se na vrlo različite načine. Jedan od njih…
tekst i foto: Marija Kukić
„Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada,“ reče stara mudra narodna izreka. I to je u potpunosti točno, osobito kada je riječ o prevrtljivici o kojoj želim pisati. Ma koliko god se mnogi ne slagali s tim!
Dan je prekrasan, sunčan. Ujutro, Sunce nas pozdravlja s istoka, a navečer, umorno od cjelodnevnog putovanja, odlazi nečujno na zapad, na zasluženi počinak.
piše: Marija Kukić
Presuda je donesena:
„ Medo je kriv! Medo mora biti zatočen od 20 sati navečer do 8 sati ujutro. Mora se dolično ponašati, na smije uznemirivati niti psihički zlostavljati svoju susjedu! Ona zbog stresa ne može spavati, nema mira ni danju ni noću. Medo mora biti tih, ne smije se glasati, ne smije cviljeti, lajati, režati… inače mu prijeti kazna. Vlasnik ga mora upokoriti i upristojiti, a za pretrpljene duševne boli susjede, vlasniku Mede prijeti višetisućna novčana kazna.“…
tekst i foto: Marija Kukić
„Ako na Vinka sunce peče, u bačvi vino teče.“
„Ako se na svetog Vinka vrabac može u prašini na cesti okupati, vinograd će dobro roditi.“
Zašto sam tekst započela upravo izrekama o vinu i vinogradima? Naime, približava se spomendan svetog Vinka, a tada započinje nova sezona radova u vinogradima.
Moj zavičaj, posebice moje Kutjevo s okolicom veoma je bogato vinogradima.…
piše: Marija Kukić
U siromašnoj, više gladnoj nego sitoj obitelji, živjelo osmoro djece: Mate, Marijan, Božo, Ivan, Stipe te sestre Iva, Ruža i Luca.
Prava „poslastica“ dogodila bi se kada bi netko od braće ili sestara dobio posve novi komad odjeće ili novi par obuće. Za hranu se uvijek nekako snalazilo jer moralo se preživjeti, ali odjeća, obuća …E, to je već bio luksuz!…