događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Ratko je bio drugo od troje djece u obitelji. Rođen je u jednom bosanskom gradu s višenacionalnim sastavom stanovništva, među kojima je bilo najmanje Hrvata. U sredini u kojoj je rođen i u kojoj je proveo dječaštvo i prve dane mladenaštva, u to vrijeme nije bilo nikakvih problema. Svi su živjeli u slozi, toleranciji, dobrosusjedskim odnosima.
Možda je više problema bilo u njegovoj vlastitoj obitelji. Otac, gazda u kući, radio je kao vojno lice i svaki spomen vjere bio je…
Piše: Marija Kukić
Maglovito je kasnojesenje jutro. Gotovo da se ni prst pred nosom ne vidi. Ne vidi se okom, ali ostala osjetila su u ‘punom pogonu’. Čuje se iz ponekog dvorišta svinja koja dreči u svom posljednjem glasanju prije nego što postane mast, čvarak, kobasica …ili neka druga suhomesnata delicija. Nos osjeća fini prepoznatljivi miris svježe prženih čvaraka.
Vraćaju me sjećanja u prošle dane, u dane djetinjstva, u vrijeme kada je život Slavonca bio nezamisliv bez kolinja, svinjokolje, klanja …ma kako ga već tko nazivao.
Svinjokolje su započinjale u kasnu jesen kada dani postaju hladniji da bi se meso sačuvalo od kvarenja. Nekada je to bilo o blagdanu Svete Lucije.
piše: Marija Kukić
U prošlom stoljeću u Pleternici, mjestu blizu moga rodnoga sela, održavali su se svake srijede stočni sajmovi. Dolazili su tu ljudi iz okolnih mjesta i šire. Vodili na lancu ili štriku stoku, u drvenim kolima vozili odrasle svinje i praščiće, perad nosili u korpama pješačeći ili vozeći se biciklom. Milina je bila gledati to šarenilo ljudi i njihovog hodajućeg blaga.
Posebice je bilo živahno svake prve srijede u mjesecu kada se održavao mjesečni vašar. A svako godišnje doba imalo je i svoj…
Iz naše arhive ...objavljeno 22.05.2014.
piše: Marija Kukić
Ovi događaji zbili su se na samom početku moga radnog vijeka. Bila sam mlada, neiskusna i često nesnalažljiva u određenim trenutcima. Razredi su bili ogromni, mislim, u usporedbi s veličinom i brojem učenika današnjih odjela.
Naslijedila sam u centralnoj školi jednu stariju kolegicu, učiteljicu koja je napustila svoj četvrti razred.
Novi razred, novi đaci, novi roditelji, drugačiji pristup radu. Bio …
Piše: Marija Kukić
Lucien B. Smith iz Kenta u Sjevernoj Americi smatra se pionirom bodljikave žice. Njome je ograđivao svoj posjed i tako lakše i jednostavnije čuvao svoje stočno blago.
Bodljikava žica korištena je i za ograđivanje prostora američkih Indijanaca, zatvaranje ljudi u ratu za neovisnost Kube. Bila je nezamjenjiv „suvenir“ i u 2. burskom ratu u Južnoj Africi (1899 – 1902). U 1.svjetskom ratu okruživala je rovove vojnika, a sigurno je najstrašniju ulogu odigrala u 2. svjetskom ratu kada su žičane električne ograde okruživale koncentracijske logore.
Danas postoje žice s mnogostrukom namjenom. Žica može poslužiti kao ograda, kao mreža protiv insekata …Postoje bodljikave žice, lanci i lančići, opruge, lokoti, žice na glazbalima…E, o ovim žicama moglo bi se mnogo toga lijepoga napisati!…
piše: Marija Kukić
Gledajući lovce kako odlaze u lov pitala sam se:
„Pa, kako oni mogu ubijati nedužne životinje. Kažem: nedužne, jer nisu one krive što ih vodi instinkt, a ne razum.“
A da bi održali ravnotežu u prirodi, lovci su osobe koje se pridržavaju etičkih načela kojim ih je poučio sveti Hubert.
piše: Marija Kukić
Ovo je jedna priča iz svakodnevnog života jedne gastarbajterske obitelji. Životna. Istinita. Ljudi i događaji su stvarni, samo su imena izmišljena.
Dakle, njegov, Markov brak nije uspio. Žena ga je napustila i ostavila Marka s malenim nejakim dječačićem. Nazovimo ga Petar.
piše: Marija Kukić
Jesenska hladna kiša pljuštala je iz natmurenog neba. Sunca nigdje na vidiku. Lišće najslikovitijih boja, veličina, oblika leprša zrakom i lijepi se na pokislu, blatnjavu podlogu. Listovi kestena, lipe, platane … igraju se hvatalice u letu prema tlu. Samo da nije toliko hladno!
Usprkos nepovoljnim vremenskom prilikama, oblacima, kiši, hladnoći …moje srce je ispunjeno toplinom. Grije ga sunce prijateljstva, ljubavi i iščekivanja susreta s njima. S Dubravkom i njenim suprugom Milivojem.…
tekst i foto: Marija Kukić
Ne smeta mu ni suho, ali ni kamenito mjesto. Ne plaši ga ni nadmorska visina. Ime mu je plavi kotrljan. Cvjetovi su mu plavi, a listovi duguljasti, uski, s bodljikavim oštrim završetkom. Samonikla je, trajna zeljasta biljka. I kažu da je ljekovita.
I mrazovac je samonikla, zeljasta trajnica. Nalik je šafranu, cvate u proljeće, ali i u jesen. Smrtonosno je otrovna biljka.