događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Jadranka Haznadarević
Bilo mi je oko četiri godine kada me otac poveo sa sobom u Bosnu da upoznam njegovu mamu, moju baku Maru.
Bio je to ujedno i prvi i posljednji put da sam ju vidjela jer je izmučena starica bila već na samrti. Vjerovatno mi je zbog toga slika izmučene starice kako leži u krevetu pokrivena crnom čermom, ostala u sjećanju. Okrenula je glavu prema vratima iza kojih sam ja bojažljivo provirivala, nasmiješila mi se i mahnula rukom da dođem.…
Sreća pa postoji plan A
Jadranka Haznadarević
Mare, kao svaka „razumna“ osoba za sve ima plan B, pa tako i za naše putovanje.
Plan A je da se ja brinem o zajedničkim dokumentima i krvavo zarađenim eurima, a ona pošto je pedeset kilograma teža od mene, o meni i o našoj prtljagi.
Dovoljno mi je bilo znati da postoji plan A, pa me B nije ni zanimao. Dok mi ga je onako stručno i…
Ko virovo ko nevirovo
Jadranka Haznadarević
Između dvjestotinjak kuća, i po izgledu i po veličini ističe se samo kuća “dida Mate”.
Još uvijek nema fasade, ali je dvorište ravno poput tepiha, uredno pokošeno i puno cvijeća.
Sve to održavaju njegova snaha Ivka i stariji, malo krupniji i uvijek gladan unuk Anđelko.…
Bite vurst, može s ajvarom, i kurc kafe
Jadranka Haznadarević
Bila je već prošla ponoć kada se autobus zaustavio ispred restorana u Salzburgu.
Sve je bilo zauzeto osim unaprijed rezerviranih stolova za vozače, koji su imali običaj tu večerat .
Mi putnici, šparglaši, usput bi protegnuli noge, popili kavu, ili nešto pojeli, put je dug, a onih par sendviča obično pojedemo čim potovarimo prtljag i smjestimo se u bus.…
Jadranka Haznadarević
Za vrijeme sezonskih radova, u naše selo Slobodnicu je dolazilo radnika kopača i kosaca, većinom iz Bosne, koji su kao nekada i moji roditelji, spavali po seoskim štagljevima, tavanima ili šupama.
Tako je u našem sokaku „Đurinama“, na Petrovom tavanu, spavao jedan čovjek Ilija, kojega su odrasli zvali „Tipura“.…
Jadranka Haznadarević
–Eeeee!- Veli mi Mare u prolazu, šapatom, da ne čuju ostali radnici …eno iznijeli glomazni, oćemo li večeras u kese?
Kimnem glavom u znak odobravanja, i nastavim sortirat šparglu…
-No deca!!! kakvo sašaptavanje?-Drekne važno teta Lenika, naša kuharica, Mađarica, koja nam je usput rečeno, svake srijede pripremala za četiri prsta zagorenu rižu.…
pripremio: Emil Cipar
Čudni su putovi gospodnji! I stvarno jesu, a evo još jednog dokaza:
Jednoga dana na našu adresu stigne mail od Jadranke Haznadarević i malog slavonskog sela Završje. Jadranka je poslala slike za natječaj o kojemu smo mi pisali, a organiziraju ga Ankica i Ante Karačić.
Nema problema …proslijedim mail na pravu adresu, informiram Jadranku i sve bilo okej, ali me je zanimala osoba Jadranka Haznadarević budući da živi u selu koje mi je dobro poznato.…
Jadranka Haznadarević
-Propo je tatin grob …veli mama …Treba na njega navest par tačaka zemlje, pa ako imaš vremena…
I tako ja lopatu i tačke u šake, pa na groblje. Začudi me što ju vidim kako sjedi na Matinom grobu, i odmah mi padne na pamet jedan događaj desetak godina prije:
Povremeno bi u „vezi posla“ pokojni Mate navratio kod tate, i to sa punom ploskom „odlitre“ skrivenom ispod sakoa. Tata nikad…
Jadranka Haznadarević
–Jestel’ vi svi Ivanovi? …upita nas debeli čovječuljak u tijesnom zelenom nakrivo zakopčanom kaputiću. Izgledao nam je kao križanac žabe krastače i našeg bivšeg susjeda Stipana glavonje.
– A da čiji bi bili! – odgovori mu moj brat, kao da se razumije samo po sebi, da su sva djeca iz ulice Ivanova.
– A ha haaa,- nasmije se debeljko na sav glas.