Roko Dobra

Roko Dobra
oplođene svjetlom izronile školjke
i prosule biser kog genij ukrade
a slutit je nebo bez mača i boljke
gdje anđeli čuda gle od zvijezda grade

kojih odsjaj nikne u algama sretnim
od njih čipku plete na pučini mora
prostiruć je snježnu putanjama spretnim
dok se mrak ne smrvi urnebesom zora…

više

Što ćemo nas oba, jedini mi školju …

piše: Roko Dobra
Javili su mi sinoć iz Žirja da je napravljeno igralište nedaleko od starog „mula“, zapravo u blizini starog „malina“. Nego, da budem precizniji, nešto sam i ranije čuo o tome, ali nisam znao gdje – na kojemu mjestu na ovom našem napuštenom i zapuštenom školju.

Sinoć mi je to javljeno i pojašnjeno, ali s puno čuđenja kako to da nisam znao da je to baš tamo na onom mjestu. Naravno da nisam znao. Uostalom, ni u snu nisam ni pretpostaviti mogao da će to mjesto, odnosno taj predio, odnosno to područje biti pretvoreno u dječje igralište umjesto u prostor za brodice i brodove kad nisu u moru. …

više

Roko Dobra: POSVETA SVENU ADAMU EWINU

Svenu Adamu Ewinu, naprosto čudu od pjesnika s obzirom na njegovu izuzetno snažnu i kvalitetnu poeziju, koja je raritet Interneta, a da mu se, skrivenu iza bradatog lika Walta Whtmana i nicka mu, ne zna tko je (žensko ili muško), pa tako od samog početka, uz najmanje pola duzine soneta, koliko sam mu ih do dana današnjega napisao i posvetio kao izraz mog divljenja i čuđenja, evo, i ovaj mu sonet posvećujem

I PEGAZ MOJ, ENO ...*

Svenu Adamu Ewinu
U vjetar mi, opet, pitanje ode,
a vjetar, k’o vjetar, krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše

i nebu pod oblak vine se, Bože,
istine gdjeno se glas očekuje,
kako se doseći i zenit može,
poezija kad se munjama kuje!…

više

Roko Dobra 

Evo ovaj mi trenutak nostalgije, ljute moje rane! Već je, evo, četvrta ili peta godina da sam tako blizu, a opet miljama daleko od rodnog mi otoka Žirja (da sam, evo, i zaboravio kad me je mora hrkanje i uspavljivalo, i budilo ……

više

Posvećeno našim hrabrim vatrogascima stradalim na Kornatima

Roko Dobra

ISPOVIJED KORNATA
(u akrostihu)

Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.
(Iz psalma 22)
OTAC

nijedan nikad moj glas neće čuti;
a sad sam stijena, bezlična i pusta,
što zalud čeka da će joj na ruti,
izišlo sunce, poljubiti usta

moga sna zgaslog u galeba zjeni,
huda kob jer je na zgarištu cvijeta…

više

Za umrle nikad nije kasno. Pa ni ovaj mi sonet za svestranog umjetnika i prijatelja mi Arsena Dedića …U prilogu su i dvije dopisnice koje mi je poslao Arsen, a koje su integralni dio soneta, štoviše njegov povod i svrha …

Roko Dobra

Premjestilo me, oprosti, u malu sobu s knjigama
pa sam, pored mnoštva ovih porazbacanih mi stvari.
dvije ti dopisnice, Arsene, ipak, s brigama
našao. Mada će neki koji ne znaju ustvari…

više

Roko Dobra
strepim pred tobom ja u svakom trenu
kao pred kraljem u blistavu ruhu
i kad si tiho i kad vjetri krenu
bestidno vjerni bezumnu zloduhu

pomamni galop zrcala ti skrši
pa mru zvijezde u naraslu bijesu
daviš i gutaš, samo hrid gle strši
iznad poraza u modrome lijesu…

više

Roko Dobra:

                               Angeli
Treptaji pjesme što do mora sežu,
evo su stigli u život naš sjetni;
brižno nas tješe i za sebe vežu,
iznova vodeć u prabitak sretni.

A more, čulno, sa uzdarjem čeka
lunu tvog tijela sve dokle si orna
Eola tentat da se vrati jeka
nebeskog glasa za srca umorna.…

više

KI ĆE PROTI MORA

Ankica Kale Morinjka

                    Roku Dobra
Ki će proti mora
(a „plovit se mora“)
kad raskrili krila
i razjapi žvale
pa kad rikat stanu
strašne morske ale,
uzdršću se brodi,
zajauknu prove…

više

Roko Dobra
BABA LUDOVIKA I SONET

Sjećam se svoje pokojne bake (babe) po ocu mi Ludovike, koju sam, u onim nekim prigodama, znao i ranije spomenuti, kad bi mi što u svojim zanimljivo-napetim pričama, bilo da su iz života ili, pak, iz bujne joj mašte, ispričala, uvijek bi na kraju pridodala neku svoju mudroliju.

Tako mi je i onaj jedan put, dok je vani urlala orkanska bura, a …

više