Kaštela – “Za baš svaki od sedam naselja Kaštela i još više dvoraca postoje predivne priče i legende. Ova ljubavna priča Dobrile i Miljenka nadahnula je brojne pjesnike, pisce i glazbenike.”
piše: Marijana Šundov
Nedavno sam sa skupinom kolega bila u turističko-radnom posjetu gradu Kaštela, drugom gradu po broju stanovnika u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Vozili smo se iz Splita Starom Kaštelanskom cestom (sada Cestom dr. Franje Tuđmana), koja velikim dijelom slijedi cestu sagrađenu u doba maršala Marmonta odnosno u doba francuske uprave nad …
Obično ljudi, kada su oslobođeni pritiska posla i obveza, u doba godišnjih odmora, praznika ili blagdana žele nešto drugačije, nešto što će ih „ispuniti“ čega će biti poslije lijepo se sjetiti – dobar provod, glazbu, zabavu i ples, što više ljudi oko sebe, obilje hrane i pića. Neki, ovisno o tome koliko tko ima mogućnosti, odlaze na neke „čarobne“ destinacije – otoke ili planine. Oni mudriji prije ili poslije shvate kako se od sebe ne može pobjeći.… 
Imamo svi ljude u fizičkoj blizini poput susjeda ili radnih kolega, ali često nema bliskosti. Ništa više osim kurtoaznih pozdrava, i tako godinama. Jednostavno „nismo kliknuli“. Imamo i ljude s kojima smo bliski, dijelimo dobro i zlo, nalazimo se često u različitim prigodama, s mislima kako je to pravo prijateljstvo. Nešto se dogodi izvan ustaljenog ritma neka bolest ili potreba i shvatiš kako to nije ono prijateljstvo kakvo si mislio da imaš. To se meni dogodilo, a sada nakon jedne vremenske distance mislim kako je taj odnos bio i ostao isti, ali ja sam se promijenila.… 
Napisala sam desetak već objavljenih putopisa o Zagrebu, ali sa svakim novim posjetom Zagrebu otkrijem nešto novo ili staro vidim na drugi način. Nijedan grad nije uvijek isti, gradovi se mijenjaju, a mijenjamo se i mi.
Sarajevo/ 25. kolovoza 2024./ Potrebno je s vremena na vrijeme vratiti se na stara mjesta. Nalazim se na meni posebnom mjestu – mostu Drvenija.
Skoplje/ Radovala sam se posjetu Skoplju, glavnom gradu Sjeverne Makedonije. Dok je zrakoplov pravio krug pred slijetanje, znatiželjno sam kroz prozor gledala krajolik.
Dana, 22.lipnja 2024. Vatikan. Dovoljno je reći tu jednu riječ za izazvati različite osjećaje kod ljudi – ljubav, divljenje, radost, ali i mržnju, osudu i ljutnju.
Dana, 26. svibnja 2024. – Laganom šetnjom od Anđeoske tvrđave uz rijeku Tiber ili kako ga domaćini tako melodično zovu Tevere uživali smo u toplim bojama sutona, kakav samo zna biti nakon dana prepunog sunca. Zgrade i rijeka svjetlucali su, što od boja zalaska, što od svjetiljki, koje su već bile upaljene na ulicama.
Nedavno smo suprug i ja razgovarali o posjetu Rimu, pokazivali smo fotografije prijateljima. Bilo je tu dosta fotografija crkvi, umjetnina koje su u njima, doslovno možeš pratiti razvoj stilova u arhitekturi i umjetnosti.
U Rimu ima više stotina crkvi iz različitih stoljeća, te tako i različitih stilova gradnje, mnoge su velike povijesne i umjetničke vrijednosti, neke su poznate jer su u njima pokopani slavni ljudi: sveci, pape, veliki crkveni učitelji i utemeljitelji duhovnih redova, veliki arhitekti, inženjeri, umjetnici……