Moje razglednice: ZAGREB
tekst i foto: Marijana Šundov
Napisala sam desetak već objavljenih putopisa o Zagrebu, ali sa svakim novim posjetom Zagrebu otkrijem nešto novo ili staro vidim na drugi način. Nijedan grad nije uvijek isti, gradovi se mijenjaju, a mijenjamo se i mi.
Grad nisu građevine grad su ljudi. Oni mu daju ritam, strast, ljepotu, razgovor, život, ukratko dušu. Doživljaj grada je neodvojiv od doživljaja ljudi. Ulice i trgovi su mjesta odigravanja ljudskih sudbina.
Zagrepčani su petnaestak godina bili moji susjedi, kolege i…
Sarajevo/ 25. kolovoza 2024./ Potrebno je s vremena na vrijeme vratiti se na stara mjesta. Nalazim se na meni posebnom mjestu – mostu Drvenija.
Skoplje/ Radovala sam se posjetu Skoplju, glavnom gradu Sjeverne Makedonije. Dok je zrakoplov pravio krug pred slijetanje, znatiželjno sam kroz prozor gledala krajolik.
Dana, 22.lipnja 2024. Vatikan. Dovoljno je reći tu jednu riječ za izazvati različite osjećaje kod ljudi – ljubav, divljenje, radost, ali i mržnju, osudu i ljutnju.
Dana, 26. svibnja 2024. – Laganom šetnjom od Anđeoske tvrđave uz rijeku Tiber ili kako ga domaćini tako melodično zovu Tevere uživali smo u toplim bojama sutona, kakav samo zna biti nakon dana prepunog sunca. Zgrade i rijeka svjetlucali su, što od boja zalaska, što od svjetiljki, koje su već bile upaljene na ulicama.
Nedavno smo suprug i ja razgovarali o posjetu Rimu, pokazivali smo fotografije prijateljima. Bilo je tu dosta fotografija crkvi, umjetnina koje su u njima, doslovno možeš pratiti razvoj stilova u arhitekturi i umjetnosti.
U Rimu ima više stotina crkvi iz različitih stoljeća, te tako i različitih stilova gradnje, mnoge su velike povijesne i umjetničke vrijednosti, neke su poznate jer su u njima pokopani slavni ljudi: sveci, pape, veliki crkveni učitelji i utemeljitelji duhovnih redova, veliki arhitekti, inženjeri, umjetnici…… 
Rim – oko sebe vidim stotine boja, lagani talijanski šlager čujem u pozadini, u zraku osjetim puno slatkih mirisa i aroma, koje se prožimaju. Prepoznajem mirise: cimet, kakao, muškatni oraščći, naranča i limun, a dokle mi pogled seže su brda slatkiša, razne vrste čokolada, keksa, kolača, ušećerenog voća… kao da sam zalutala u bajku, i to onu o Ivici i Marici, u kućicu od slatkiša. Bajka je to o siromašnoj djeci – bratu i sestri koje je otac poslao u šumu jer ih nije mogao prehraniti, a oni našli u šumi kućicu od slatkiša.… 
Rim/Siječnja, 2024./ Stojim na posebnom putu, točnije stojim na cesti. Dan je predivan, kristalno plavog neba, sunčan s naznakama hladnoće, koja štipa za obraze, kakvi već znaju biti sunčani dani zimi. Na mjestu gdje stojim, s jedne strane cestu obrubljuje visoki zidani zid od opeke, a s druge su stabla čempresa, masline i pinije.
Asissi – nakon svega proživljenog ove godine pune iskušenja, imala sam veliku želju otići na hodočašće. Želja mi se ispunila, ovih dana iščekivanja Božića, otputovala sam sa suprugom u Italiju, na mjesta gdje su živjeli posebni ljudi – sveci.