tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Zadar/ Čini mi se da sam izabrala najhladnije prosinačko subotnje jutro za svoje, već tradicionalne, pohode darivanja pred blagdan.
Kroz kristaliće mraza na granama probija se sunce dok jurim kroz Posedarje i Poličnik. Devet je i petnaest, a ja sam rekla don Kreši u deset biti u Obrovcu.
Motokultivatori u polju, traktori na cesti, koristi se posljednji vikend pred Božić –svugdje netko nešto radi.…
Nema godišnjeg doba ovdje, da ne ispliva redovno tema zadarskog centra Mocire u medijima i da se po njoj ne razvlači kao po pretankom tijestu za savijaču kojeg se pokušava ipak nekako iskoristiti. Savij, odvij, nadjev uvijek na istom mjestu, ali se svaki put otvori negdje drugo još rupa. Nikako ispeći sve to napokon, da dobije konačnu formu, a nadjev dobrano prokiselio već.





