Stjepan Poljaković: PANONSKI PERISKOP

U sjećanje na Mariju Kukić, lektoricu Hrvatskog glasa Berlin koja nas je napustila prije godinu dana. Hvala Ti, Marija, na lektoriranju, na pažnji prema Glasu a još više na rijetko viđenom, dragocjenom prijateljstvu kojemu nema ovozemaljskog kraja.

Iz naše arhive/ objavljeno 16.08. 2018.

piše: Stjepan Poljaković

Postoje obećanja dana u šali za koja se nadate da ih nećete skoro ili nikada ispuniti.

Jedno od takvih obećanja dadoh našoj i mojoj Mariji ( Kukić, pokojnoj, lektorici Glasa, op.u.)

Kada se  onomad u zadnjem razgovoru našalila da ide snimit glavu „da vide ima li što u njoj“ odgovorih da preuzimam na sebe oproštajni govor od kojeg će se i umjetno cvijeće suzom orositi.

Iako mi je bilo sumnjivo što je relativno…

više

piše: Stjepan Poljaković
Tko voli biti sluga ? Tko je od nas svjestan odgovornosti da bi trebao biti sluga ? Čije smo mi zapravo sluge? Koji je smisao služenja?

Kada pogledam unazad, u dosadašnji dio svoga života, imam dojam da me je svevišnji pripremao za ono što me čeka.

Najveći dio svoga života proveo sam promatrajući svijet duhovno iz ptičje a staleški, po standardu, iz žablje perspektive.…

više

piše: Stjepan Poljaković

O jednom biblijskom događaju razmišlja tjednima.

2 knjiga o kraljevima glava 2…

Po Ilijinom odlasku na nebo Elizej dolazi na obalu Jordana. Trenutak u kojem sluga izlazi iz sjene gospodara. Došao je trenutak da preuzme odgovornost i da ono teoretsko pretoči u praksu.

Sve na što se mogao osloniti je plašt u rukama i Bog Ilijin. Suočen …

više

2 dio.

piše: Stjepan Poljaković
Dugo se spremam napisati nastavak moje priče o pepeljugama naših dana. Suočen s iskustvima i ispovijedima koje čitam iz dana u dan, riješih nastaviti gdje sam stao.

Kad smo o božićnim blagdanima dobili darove od agencije našalio sam se malo. Na nebo plavim „duksevima“ kočoperio se naziv agencije i dodatak – “24 stunden pflege“. Moj komentar je bio da umjesto ono „pflege“ treba pisati “sklave, rob”.…

više

piše: Stjepan Poljaković
Riješih sivilo zimskih dana i sezonu gripe obojati šaljivom na pola istinitom pričom o mom drugu, deranu s Bačkog salaša. Stvarnost kao takva je nerijetko i dosadna obična teško probavljiva, zato vas vodim u jedan polu imaginarni svijet, tragom jednog Bunjevca.

Junaka današnje priče, Ivana Ivkovića Ivandekića, upoznah  na smotri folklora u Bogdanovcima. Pažnju mi je privukao svojim čizmama sa zvečkama.

Kad čujete da na smotri zveckaju zvečke, …

više

tekst: Stjepan Poljaković
Nije prvi puta da pišem o zahvalnosti. Zahvalnost, biti zahvalan, kome zašto i kako?

Upravo završava sezona darivanja.

Promatrao sam  majke, bake, sestre koje kroz godinu na povratku sa „štela“ navraćaju u trgovine po Austriji i kupuju gomile sitnica  za unučad i djecu.

Nameće mi se jedno pitanje. Koliko zahvalnosti dobiju za to?…

više

piše: Stjepan Poljaković

U vrijeme darivanja i Božićne euforije riješih da vam pišem o tri žene. Tri žene koje je Svevišnji pozvao k sebi u razmaku od 5 dana.

Prvo je otputovala naša  Mama, Muti, Mutilajn, žena čijeg sina njegujem pod Alpama.

Negdje od ljeta na ovamo njeno se zdravlje pogoršavalo. Kad sam došao u smjenu poslije njenog povratka iz bolnice rekla je da se …

više

tekst: Stjepan Poljaković
Slavonski Brod/ Za predstojeću nedjelju raspisani su izbori za vijeća 16 mjesnih odbora grada Slavonskog Broda. Pažnju na takve izbore privuklo mi je osobno iskustvo od prije, ako dobro brojim, 8 godina.

Jednog proljetnog dana sam sa susjedima poveo razgovor o tome kako i od koga tražiti da na novoizgrađenom dječjem igralištu instaliraju rasvjetu. Stup je bio tu ali bez žarulje.…

više

piše: Stjepan Poljaković
Susjed mi je jednom pričao kako je njegov punac prije dvije godine prodao svoju kuću u zavičaju. Kuću je prodao prijatelju iz djetinjstva, po principu pola novaca sada, pola do godine u isto vrijeme.

Dogovor je sklopljen na riječ, bez papira, potpisa, samo uz stisak ruke.  Njegov sin nije vjerovao procjeni oca. Bio je toliko drzak da ga je javno osramotio, javno je izrazio sumnju pred svima.…

više

piše: Stjepan Poljaković
Dvojica braće, mojih prijatelja, godinu dana odlaze služiti svoga oca. Tako su se rasporedili da je svaki dan jedan s njime. Stariji čovjek slabijega zdravlja, po svjedočenju svojih sinova, zaslužio je da mu na pruženu ljubav i podnesenu žrtvu kroz svoj život, oni vrate dio ljubavi i pažnje.

Ovih dana mi je za oko zapela inicijativa iz Švedske, da se  o Bogu Ocu prestane govoriti u muškom rodu. Netko „osjetljiv,“ a u stvari moralno  poremećen pismoznanac našeg vremena, dovodi u …

više