događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
Ljudi se u komunikaciji dijele na dvije glavne vrste. One koji rado i one koji nerado pričaju, razgovaraju. Od onih koji rado razgovaraju čujete često da ne vole bezvezne, besplodne razgovore. U jednom od smislenih razgovora, tipkanja točnije, vlasnica najoštrijih „škarica“ reče da ne filozofiram kod pisanja. Traže se iskustva, daj nam iskustva!…
“Još nas ima, ne damo se, ma koliko koštalo i što god bilo, ostajemo na braniku svega dobroga“.
piše: Stjepan Poljaković
Priču o tradiciji želim početi s jednim osvrtom. Ne jednom čitali smo i u razgovorima slušali koliko je Slavonija propala od rata na ovamo, koliko je sela opustjelo, naroda odselilo. Ne želim to ni negirati ni potvrđivati, umjesto toga osvrćem se na jedan događaj i dodajem moja promišljanja.…
piše: Stjepan Poljaković
Pišem ovo nekih tjedan dana od zadnjeg, da se njemački izrazim „abschluss“ ispita za zvanje Heimhelfer/in.
Želja mi je pisati o osjećajima s kojima smo se nosili. Izraz „nositi se“ možemo prevesti kao: boriti se, takmičiti se; opisuje i nastojanje da se nekoga ili nešto nadvlada.…
Koliko često ste bili u restoranima i lokalima s vrhunskim konobarima?
U svojim tekstovima često spominjem izazove, rijetko ih opisujem do kraja. Od svega mi je važnije kako i da li uopće prihvaćamo izazove? Zašto ne i zašto da? U kojem duhu, raspoloženju i pod kojim okolnostima?
Ponavljanje je majka učenja, rekoše stari Rimljani.