Ruža Silađev: ŠOKICA PRIPOVIDA

Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA

(starovircka pripovička)

piše: Ruža Silađev
Živili u duboke tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i  nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“

Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla. Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je a no u njoje veliki mijur.

Oma baka rasparala mijur, rastegla ga na dvi prikrižite trske. Ka se osušijo lipo ga prikovala na penđer. Sad jim više nije duvo vitar …

više

tekst: Ruža Silađev   …Iz knjige “Divani iz Sonte”

Beru se kukuruzi. Međ‘  kukuruzma bundive. Velike, male, turkinje i ‘ne crvene za marvu. Kad naidemo na male o’ma mislimo na našu dicu doma. Snotamo od koje će kako kandelo ispast za ‘voga našega maloga, jel za noga. A, kandelima  za Sisvete su se radovali ka’ su bili mali i naši dide i prandide.

Otkad znamo za se na Sisvete poslipodne, očevi, stari i dide imu „dužnost” pripolovit i izdubit male bundive, samo turkinje, što…

više

piše: Ruža Silađev
Godinama je stojala na tavanu, prikrita paučinom, pripuščana crvotočine, osudita da je odnese zaborav, jel je došlo novo vrime u koje se ona ne uklapa.

Dok sam se pogađala za prodaju roditeljcke kuće znala sam da kolivku ne mogu otuđit, ni poklonit da je niko drži na po bašče da na nju padavu kiše i snigovi. ’Voga lita sam odlučila da je prifarbam, da je postavim u starovircki gank stare kuće nabijače.…

više

Povodom Svjetskoga dana životinja

(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je slučajna)

piše: Ruža Silađev
Stajao je na željezničkom kolodvoru čekajući vlak. Bilo je prohladno vrijeme veljače. Kišica je rominjala, a desetak putnika je nestrpljivo iščekivalo dolazak vlaka. Među putnike je došao pas. Hodao je zanoseći se kao da je pijan.

Crne, velike oči su bile bez sjaja, a jedan kapak mu je s vremena na vrijeme nekontrolirano padao. Bio je visok oko šezdesetak centimetara, crne dlake…

više

piše: Ruža Silađev
U nedjelju, 25. rujna ove godine, u Sonti se održava osamdesetpeti po redu Grožđe-bal.

To je tradicijska mjesna manifestacija koja je zaživjela 1928. godine Od tada do danas je prekidana tri puta. Prvi put, jednom za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, drugi put 1965. godine  zbog izlivanja Dunava i 1991. godine, opet zbog rata.

U nastajanju su postojale tri ovakve manifestacije u našemu selu. Njemačka, mađarska i šokačka. U početku su to bile zahvale za godišnje plodove vezane uz vjerske obrede.

Održavale su se najčešće koncem rujna i tijekom  listopada. U njemu su svi učesnici bili iz Sonte, a gosti iz drugih mjesta su bili dobrodošli kao posmatrači.…

više

Ova priča  je osvojila prvu nagradu na uskršnjem natječaju o milosrđu katoličkog lista Zvonik u Subotici.

(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je sasvim slučajna)

piše: Ruža Silađev
– Faljenisus, jesi li uranijo, bolesniče moj?- ulazila je u sobu skoro svaki dan sa istim pitanjem- kako si spavo od kad sam zadnji put ošla?

– A, tako, tako…Malo manje mi je tilo bolilo, al sam stalno sve umorniji i umorniji.

– Daće Bog!- odgovorila je, prikrstila ga, donela stolac sa sudom za nuždu. Umila ga je, počešljala i pomogla da fruštukuje.…

više

tekst: Ruža Silađev    ….Iz knjige “Divani iz Sonte”

Veliki je atar oko našega sela. Zemlja druge i treće klase. Al′ raniteljka! Svaki siroma ata da kakogod pribavi  komatić zemlje.

Vako je bilo:“ Kad pukne proliće, Šokac zabode nos u zemlju, a ture nadigne na sunce“. Tako do Sisveta!

Nismo se žalili. Znalo se da kad ima posla biće sve dobro. A, kad urodi žito, radovalo se, jel će bit kruva.…

više

SVETI FLORIJAN VATROGASI

tekst: Ruža Silađev …iz knjige “Šokica pripovoda”
Iljadudevestotridesttreće stigo kip Sveti Florijan  u  bašču  crkve Sveti Lovra u Sonte. Stigo baš za njegov dan, 4. maj.

Podiglo ga  dobrotvorno vatrogasko društvo od milodara građana općine Sonta. I danas još tako piše na kipu. Do to doba crkvencka bašča je bila odgradita. Ni ni bila bašča neg odgraditi dvor, pa se istom zatrče i ker i svinče i krava isprid čorde u bašču.  A bila  skoro ko Mostonga. Močvarna. S prolića i s jeseni se sve usmradi i stvori šuga po baružica. Blato i mulj.  Jedva prideš crkve. Ka’ je stigo Florijan nikako oma se i bašča ogradila i okolo šiširovina i kestenje posadilo. Tako je bašča postala za ugled.…

više

Piše: Ruža Silađev

U korizmu pristaju sva prela. Više se ne ide jako u društvo, samo ‘noliko koliko se mora. Većinom se doma sidi za stativama i tka. Tkaju se ćilimi, ponjavke, guberi, guberci, bube, bubice, ponjave…Tka se od čistoga, od sukanoga i prisukivanoga. Radili su se i drugi ručni radovi ko i uvik, a najviše se u korizmu tkalo. Potijano. Više nema cirikanja i ludovanja.…

više

tekst: Ruža Silađev        …Iz knjige “Divani iz Sonete”

Mariino je u Sonte oduvik veliki blagdan. Blažena Divica Marija je jako štovana, slavita ko veliki uzor, utišiteljica i pomoćnica, pa otud i njezino ime rado davano žencke čeljadi.

Nema familije da nema makar jedno ime Marija, a potrefi se da ima i dvi tri  Marije u iste familije. Doduše, više ji zovemo Marice, a di koju i Maco. Marija Tacina, Marija Gelvina, Marija Krstina…Marica Šantina, Marica Štrikina, Marica Sondina…Maca Cagina, Maca Košarina, Maca Pišina……

više