događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz knjige “Divani iz Sonte”
tekst i foto: Ruža Silađev
Božić
Prvi dan Božića. Jutro. Ne žuri se niko od stariji rano dignit. Samo toliko da dica stignu na malu misu. Veliki će na veliku.
Od sinoć je sve sprimito s astala. Na krušnomu tarku stoji zdila lučenja. Svi na Božić moru zajedno fruštukovat. Mada smo se malo na slame noćas nažuljali, pa nam se spava.…
Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA
(starovircka pripovička)
piše: Ruža Silađev
Živili u duboke tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“
Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla. Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je a no u njoje veliki mijur.
Oma baka rasparala mijur, rastegla ga na dvi prikrižite trske. Ka se osušijo lipo ga prikovala na penđer. Sad jim više nije duvo vitar …
tekst: Ruža Silađev …Iz knjige “Divani iz Sonte”
Beru se kukuruzi. Međ‘ kukuruzma bundive. Velike, male, turkinje i ‘ne crvene za marvu. Kad naidemo na male o’ma mislimo na našu dicu doma. Snotamo od koje će kako kandelo ispast za ‘voga našega maloga, jel za noga. A, kandelima za Sisvete su se radovali ka’ su bili mali i naši dide i prandide.
Otkad znamo za se na Sisvete poslipodne, očevi, stari i dide imu „dužnost” pripolovit i izdubit male bundive, samo turkinje, što…
piše: Ruža Silađev
Godinama je stojala na tavanu, prikrita paučinom, pripuščana crvotočine, osudita da je odnese zaborav, jel je došlo novo vrime u koje se ona ne uklapa.
Dok sam se pogađala za prodaju roditeljcke kuće znala sam da kolivku ne mogu otuđit, ni poklonit da je niko drži na po bašče da na nju padavu kiše i snigovi. ’Voga lita sam odlučila da je prifarbam, da je postavim u starovircki gank stare kuće nabijače.…
Povodom Svjetskoga dana životinja
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je slučajna)
piše: Ruža Silađev
Stajao je na željezničkom kolodvoru čekajući vlak. Bilo je prohladno vrijeme veljače. Kišica je rominjala, a desetak putnika je nestrpljivo iščekivalo dolazak vlaka. Među putnike je došao pas. Hodao je zanoseći se kao da je pijan.
Crne, velike oči su bile bez sjaja, a jedan kapak mu je s vremena na vrijeme nekontrolirano padao. Bio je visok oko šezdesetak centimetara, crne dlake…
piše: Ruža Silađev
U nedjelju, 25. rujna ove godine, u Sonti se održava osamdesetpeti po redu Grožđe-bal.
To je tradicijska mjesna manifestacija koja je zaživjela 1928. godine Od tada do danas je prekidana tri puta. Prvi put, jednom za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, drugi put 1965. godine zbog izlivanja Dunava i 1991. godine, opet zbog rata.
U nastajanju su postojale tri ovakve manifestacije u našemu selu. Njemačka, mađarska i šokačka. U početku su to bile zahvale za godišnje plodove vezane uz vjerske obrede.
Održavale su se najčešće koncem rujna i tijekom listopada. U njemu su svi učesnici bili iz Sonte, a gosti iz drugih mjesta su bili dobrodošli kao posmatrači.…
Ova priča je osvojila prvu nagradu na uskršnjem natječaju o milosrđu katoličkog lista Zvonik u Subotici.
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je sasvim slučajna)
piše: Ruža Silađev
– Faljenisus, jesi li uranijo, bolesniče moj?- ulazila je u sobu skoro svaki dan sa istim pitanjem- kako si spavo od kad sam zadnji put ošla?
– A, tako, tako…Malo manje mi je tilo bolilo, al sam stalno sve umorniji i umorniji.
– Daće Bog!- odgovorila je, prikrstila ga, donela stolac sa sudom za nuždu. Umila ga je, počešljala i pomogla da fruštukuje.…
tekst: Ruža Silađev ….Iz knjige “Divani iz Sonte”
Veliki je atar oko našega sela. Zemlja druge i treće klase. Al′ raniteljka! Svaki siroma ata da kakogod pribavi komatić zemlje.
Vako je bilo:“ Kad pukne proliće, Šokac zabode nos u zemlju, a ture nadigne na sunce“. Tako do Sisveta!
Nismo se žalili. Znalo se da kad ima posla biće sve dobro. A, kad urodi žito, radovalo se, jel će bit kruva.…
SVETI FLORIJAN VATROGASI
tekst: Ruža Silađev …iz knjige “Šokica pripovoda”
Iljadudevestotridesttreće stigo kip Sveti Florijan u bašču crkve Sveti Lovra u Sonte. Stigo baš za njegov dan, 4. maj.
Podiglo ga dobrotvorno vatrogasko društvo od milodara građana općine Sonta. I danas još tako piše na kipu. Do to doba crkvencka bašča je bila odgradita. Ni ni bila bašča neg odgraditi dvor, pa se istom zatrče i ker i svinče i krava isprid čorde u bašču. A bila skoro ko Mostonga. Močvarna. S prolića i s jeseni se sve usmradi i stvori šuga po baružica. Blato i mulj. Jedva prideš crkve. Ka’ je stigo Florijan nikako oma se i bašča ogradila i okolo šiširovina i kestenje posadilo. Tako je bašča postala za ugled.…
Piše: Ruža Silađev
U korizmu pristaju sva prela. Više se ne ide jako u društvo, samo ‘noliko koliko se mora. Većinom se doma sidi za stativama i tka. Tkaju se ćilimi, ponjavke, guberi, guberci, bube, bubice, ponjave…Tka se od čistoga, od sukanoga i prisukivanoga. Radili su se i drugi ručni radovi ko i uvik, a najviše se u korizmu tkalo. Potijano. Više nema cirikanja i ludovanja.…