Julijana Marinkovik

Julijana Marinkovik
Sve je tvoje
pokraj mene,
i spojit ću
sve svemire
pupčanom vrpcom
da se vrte
po kružnici,
jer to je
rezervirano mjesto
još prije dvije
svjetlosne godine
kad smo pisali poeziju
na dvanaestoj planeti
i dodirivali
visine
krikom dlanova.…

više

Julijana Marinkovik    …”Na nebu kopno”

Vrata naše kuće
uvijek su bila otvorena
kroz njih je ulazio
prašnjavi maslačak
i škakljao mi misli
svojim tajnama…

više

Julijana Marinkovik
Bilo je nekakvih scenarija
nije da nije bilo
i oboje smo dotakli ludilo,
negdje je Bog napisao
neke istine
zatim donio puno ljubavi
onda se vrijeme usavršavalo
a mi smo bili gladni
i jeli smo svoja tijela…

više

Julijana Marinkovik
Prvi put zbog
evolucije
I pazi!
Moja krvna grupa
je nulta pozitiv
i trebao bi
da me hraniš
hranom dostojnom
lava…

više

Julijana Marinkovik   ...Iz zbirke “Na nebu kopno”

Budim se
u ispruženim brdima
i iscrtanim usnama
na rastegnutom nebu
u dalekom predjelu
zaspalih sjenki
i šuma dubokih tajni
u izmišljenoj stazi
i prozračnom tkanju
u tihom samovanju dana
stopljena u sjećanjima
nespokojnih misli…

više

Julijana Marinkovik
Danas nisam imala namjeru
da napišem pjesmu
bolje je da živim
u milosti tišine
nego da lutam
po alkemiji svemira
Netko me je prokleo
pri rođenju
i sav je rizik…

više

Julijana Marinkovik
Tako dodirni
monsunske bure
i bit ću tiha
i bit ću koristan krik
u bezvremenskim poplavama
na tvojim dlanovima
nazirem tvoje oči
pune čežnje,
nježno, nježno, najnježnije…

više

Julijana Marinkovik
Budućnost je minulo vrijeme
što me podsjeća
kako da gledam
svoju smrt
Njena stopala
manja su od života
i korijena tvojih ruku

Budućnost je drugo…

više

Julijana Marinkovik
Ponekad je svijet
nalik
nepoznatim očima
Tada mogu
sva osjetila
zaigrati
u ritmu
nedovršenog smisla…

više

Julijana Marinkovik
Svaki vokal počinje
kratkim pogledom
u prazninu
Toliko traje
i smrt
zagrljene riječi
što će izjesti
gluhu misao…

više