Marica Žanetić Malenica
U hladno predvečerje uzimam mjeru
pustoj stazi što vodi do kraja puta
gdje stoluje tek negostoljubiva hrid
u jednoj od bezbroj nijansi sive
što pejzažom ovim za smirajem luta.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE ( četvrti dio)
tekst i foto: Marica Žanetić-Malenica
Kada smo petog dana putovanja napustili Karlstadt, raspoloženje mi se vratilo u normalu. Nije da je baš sunce granulo, ali nije ni lilo kao iz kabla.
Umjereno oblačno bilo je priželjkivano vrijeme za razgledavanje i višesatnu šetnju Stockholmom, prvom skandinavskom prijestolnicom koju ću, konačno, obići. Istina u letu, ali što je vremena manje na raspolaganju to nekako jače upijam ono što…
PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE (treći dio)
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Četvrti dan osvanuo je siv i nikakav. Napuštamo Helsingborg. Vozikamo se autobusom švedske marke Scania, jednog od najvećih proizvođača kamiona i autobusa, po tmurnom i kišovitom vremenu. Sklapam oči oslonjena na onaj svoj niškorist jastučić i zamišljam da se šetam Oslom. A dok se tako šetam glavnim gradom Norveške, slušam vodiča koji neumorno sipa povijesne, zemljopisne, demografske, gospodarstvene i ine podatke o Švedskoj. Ponešto sam i nehoteći zapamtila.…
PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE (drugi dio)
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Hamburg – slobodni hanzeatski grad
Iz Nürnberga smo krenuli prema Hamburgu, drugom po veličini njemačkom gradu, (devetom u EU) i drugoj europskoj luci (iza Rotterdama) s 1,9 milijuna stanovnika. Ovaj grad očito se voli kititi srebrom pa mu je i željeznički kolodvor drugi po veličini u Europi.
U svijetu je, pak, drugi po broju konzulata, njih 90, i ta brojka ga svrstava odmah iza Velike jabuke. Ali …
PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE (prvi dio)
piše: Marica Žanetić Malenica
Sve je, početkom kolovoza, bilo spremno za put u Skandinaviju i obilazak tamošnjih prijestolnica: ganc novi zubi, gore desno, učestalo su me tjerali na smijanje kako bi se pokazivali svekolikoj javnosti u punom sjaju; herpes oka, koji napada pred put samo one koji su hebene sreće, uspješno je i žurno saniran; dva kućna zelenila su me, po običaju, mrko gledala grcajući u vodi kojom sam ih natopila da ne ispuste dušu do mojega povratka, a najveći kofer, u poodmaklom stadiju trudnoće, nemirno je, u hodniku, poskakivao na svojih osam kotačića. Cijelim svojim tijelom, uključujući i onoga crva u guzi, kao i umom, radovala sam se ovom putovanju jer kretanje je mjerilo moje životnosti.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Na najbližoj mi stanici ulazim u autobus koji dolazi iz pravca Omiša. Odvest će me do stajališta na kojemu će on malo predahnuti prije sljedeće vožnje, a s kojega će, u vrijeme na koje sam se tempirala, krenuti onaj za Trogir.
Sjedam na prazno mjesto tik iza srednjih vrata gdje je širi dio …
(prvi dio)
Marica Žanetić Malenica
„Nikad nisi bila u Novom Sadu, ti koja si toliko putovala?! Čudno, a baš je lijep grad. Tamo živi muževa sestra pa mi često idemo“, rekla mi je poprilično iznenađena dobra poznanica pri slučajnom susretu prije tri godine.
U mene je tada ušao crv i pomalo, sukladno svojoj nevelikoj snazi ali popriličnoj upornosti, svrdlao. Novi Sad je stavljen na popis želja.…