događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.
Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Dobar dan, molim vas možete li nam reći gdje je škola?“, pitanje upućujem trima gospođama koje su zauzele čvrste pozicije na pločniku duge i široke ceste omanjeg mjesta u Hrvatskom Zagorju, i živo razgovaraju gestikulirajući rukama.
„Tu je srednja, a koja vam treba?“, reče najglasnija među njima, oniža gospođa dobra apetita.…
Zapis iz izolacije
piše: Marica Žanetić Malenica
„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“, prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.
Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…
(Pjesma iz izolacije)
Marica Žanetić Malenica
Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.
Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu…
Toplim dlanom punim šarenih i krhkih sanja