događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Žarko Delač
Otvaranje slatkovodnog akvarija u Karlovcu gromoglasno je najavljeno, uz obavezni dodataka, kako je najveći u ovom dijelu Europe (koji je to točno dio, nije bitno) te financiran 98% sredstvima Europske unije.
Podatak o sufinanciranju je odličan ali uvijek postoji i jedno – ali. Naime, sada akvarij imamo ali postavlja se pitanje kako će se dalje sufinancirati?!…
O Ministarstvu iseljenika, povratnika i useljenika -ni riječi!
piše: Josip Mayer
Evo, stigli samo iz Novog Vinodolskog, supruga Brigita i moja malenkost s našeg hrvatskog, polugodišnjeg umirovljeničkog odmora. Kako umoran ne mogu zaspati od puta, hajde da malo pogledam što se to preko interneta na fejsu događa.
Surfajući tako po nekim internetskim portalima i po fejs-grupama, među glupostima, uvijek se pronađe i nešto pametno. Naišao sam na jedan novi švicarski portal pod naslovom „Moja-domovina. net“. Ujedno sam pronašao i njihovu grupu pod nazivom „Iseljenici, povratnici i useljenici.“…
piše: Dražen Radman
Ovih je dana, povodom vijesti o operaciji karcinoma prostate bivšeg premijera RH Ive Sanadera, osvanulo mnoštvo komentara u gotovo svim medijima i na društvenim mrežama. Većina njih je, s obzirom na minuli učinak spomenutog čovjeka, naslađujuća, ironična, gorka i osvetoljubiva. Koristim prigodu izdvojiti, među tisućama, svega pet komentara i ukratko se osvrnuti na njih.
piše: Igor Matijašić
U dalekom Mrzlom Polju na Žumberku nevelika kolona ljudi odolijevala je kiši kako bi ispratila tijelo petogodišnjeg djeteta koje još nije ni počelo živjeti.
Da, sigurno ste ovih dana čitali u novinama o tome – bombastičnim naslovima obavještavalo se čitatelje da su se djeca i roditelji zarazili nečime što su pojeli. Da, gledali ste televizijske emisije o tome – pokušalo se otkriti što je pravi uzrok smrti dječačića.…
piše: Katarina Pavlović
Jedan po svemu običan dan. Otvaram svoj profil na društvenoj mreži. Listam naslovnicu Facebook-a i ugledam status jedne žene. Išao je u smjeru kako je depresivna i traži pomoć, savjet. Već po samom statusu vidim da je loše. Potaknulo me to da u tu našu zatvorenu grupu, koja se odnosi na jedan sasvim drugi poremećaj, napišem svoje iskustvo depresije.
Šokirala sam se lavinom komentara, podrške, komentara punih iste …
Istrani u Boki Kotorskoj
tekst: Snježana Akrap-Sušac
Rano jutro ispred naše ljepotice Arene. Sastanak pred odlazak za Boku da bismo u Donjoj Lastvi odigrali svoj poetski performans.
Od uzbuđenja nisam mogla spavati. Radost zbog susreta s najdražima ukrala mi je san.
Ostali ravnodušno čekaju prijevoz, ne očekujući ništa, osim da dobro odigraju predstavu. Put je dug, ali ugodan. Međutim, ipak su na kraju svi umorni.…
piše: Igor Matijašić
Nasilje. Nasilnici. Žrtve nasilja. Koliko smo se samo puta u posljednje vrijeme susretali s ovakvim i njima sličnim terminima?
Nasilje nas je počelo pratiti u stopu, «smiješiti» nam se s naslovnica dnevnog tiska, lingvistički nadomjestak za primjenu sile protiv volje ili prava onoga na komu se primjenjuje postao je sve izraženiji.
Dvije su velike grupe koje odmah povezujemo uz pojam nasilja. Prvu od njih svakako čine sportski navijači. Ako takve uopće…
piše: Stjepan Poljaković
K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć? (ps. 121.1)
Ciljnik vašeg Periskopa usmjeren je doista prema brdima, točnije prema Alpama. Na pragu nečega novoga, ja se prisjećam i hrabrim milim stihovima iz psalama.
Kada sam odlazio u izbjeglištvo davne 1992. u vlaku prema Koprivnici otvorio sam slučajno 124. psalam.…
tekst: Josip Mayer
Kravata nije šlapa, nije ni papuča što povlači se po podu!
Upravo se sjetih kako je prije nekoliko godina jedan meni vrlo drag svećenik na božićnom misnom slavlju, nakon svete mise rekao vjernicima gledajući u mene: „Bilo bi dobro da više vjernika nosi kravatu nedjeljom i crkvenim blagdanima, na svadbene svečanosti i druge obiteljske proslave, a ne samo na sprovode.“…
piše: Stjepan Poljaković
Dugo me ne napušta jedna misao potkrijepljena vlastitim, ali i iskustvima mnogih meni sličnih. U konačnici smo svi samci, ili sami, kako vam je milije.
Pišem ovo suočen s mogućnošću da ću kraća razdoblja provoditi izvan svoga doma. Egzistencijalni vrtlozi razbacali su nas i svakoga dana razbacuju diljem kugle zemaljske. To meni i nije nekakva novost. Novo je što ne znam da li bih se radovao što ću imati kunu više ili bio žalostan i ogorčen što to ne mogu ostvariti…