piše: Eleonora Ernoić
Zagreb/ Nekak je po Zagrebu i okolini (a kaj znači od Karlovca do Čakovca, DHMZ nije tak precizni kak De Wetter) prohujalo ovih dana nevrijeme, veliki veter, pa tuča, vništilo vrteke, gorice, žito, se ono kaj su si ljudi v korona i postpotresno vrijeme posijali, posadili.
Človek se zažali nad sim tim, ali su naši ljudi nevjerojatni, neuništivi, moreš ti delati z njima kaj hočeš, oni se buju opet zdigli na svoje noge i onak potrti krenuli znova. Heroji kaj preživljavaju z 1200 kuna penzije, plaće, skrbni, marljivi.
Gledim po vulicama glavnoga grada modu.
Tenisice su zamenile visoke pete, trenirke, traperice, čak i sam doljni veš, fina odijela, šilterice škrlake i damske šešire.…
Stružec/ Najveće pravo na ovom svijetu je – da čovjek ima pravo na disanje.
Ispravan kriterij je neprocjenjivo važan u bliskim međuljudskim odnosima (bračnim, prijateljskim, poslovnim…), tj. u odnosima među ljudima koji su često i dugoročno upućeni jedni na druge.
S noći 30. na 31. svibnja 1731. požar je poharao Zagreb, u zgarištu Svetišta iznad kojeg je živjela, udovica Modlar pronašla je neoštećenu sliku Majke Božje i dala urediti Svetište tako da u njemu mogu odmoriti svoju dušu svi koji osjete potrebu.
Zagreb/ 28.5.2020./ Pitomi brjegovi, ravnice, šume s bogatstvom divljači i, dakako, blizina vode čine prostore pogodnima za život te ih zato ljudi rano naseljavaju.