piše: Igor Matijašić
U dalekom Mrzlom Polju na Žumberku nevelika kolona ljudi odolijevala je kiši kako bi ispratila tijelo petogodišnjeg djeteta koje još nije ni počelo živjeti.
Da, sigurno ste ovih dana čitali u novinama o tome – bombastičnim naslovima obavještavalo se čitatelje da su se djeca i roditelji zarazili nečime što su pojeli. Da, gledali ste televizijske emisije o tome – pokušalo se otkriti što je pravi uzrok smrti dječačića.…
Jedan po svemu običan dan. Otvaram svoj profil na društvenoj mreži. Listam naslovnicu Facebook-a i ugledam status jedne žene. Išao je u smjeru kako je depresivna i traži pomoć, savjet. Već po samom statusu vidim da je loše. Potaknulo me to da u tu našu zatvorenu grupu, koja se odnosi na jedan sasvim drugi poremećaj, napišem svoje iskustvo depresije.
Rano jutro ispred naše ljepotice Arene. Sastanak pred odlazak za Boku da bismo u Donjoj Lastvi odigrali svoj poetski performans.
Nasilje. Nasilnici. Žrtve nasilja. Koliko smo se samo puta u posljednje vrijeme susretali s ovakvim i njima sličnim terminima?
K brdima oči svoje uzdižem:
Kravata nije šlapa, nije ni papuča što povlači se po podu!
Dugo me ne napušta jedna misao potkrijepljena vlastitim, ali i iskustvima mnogih meni sličnih. U konačnici smo svi samci, ili sami, kako vam je milije.
Zagreb/ 14. listopada 2016./ Odavno nisam „poslala razglednicu“ našem omiljenom portalu – Hrvatski glas Berlin. Kada kažem: “Odavno”, mislim zadnjih nekoliko mjeseci.
Nedavno završeni izbori u susjednoj Bosni i Hercegovini i Njemačkoj te referendum u Mađarskoj jasno pokazuju u kojem se smjeru kreće ili bolje rečeno, kakva je politička situacija u Europi.