Dan kad je hrvatski nogomet izgubio smisao
piše: Igor Matijašić
Obožavam nogomet i već kao klinac sam se zaljubio u njega. „Upijao“ sam poteze vrhunskih igrača koje sam zajedno sa svojom ekipom pokušao „kopirati“ na travnatom igralištu (popularnoj gmajni) na kojoj smo bili „po cijele dane“.
Bila su to drukčija vremena, bez interneta i mobitela, vremena kad se utakmica na televiziji očekivala s velikim nestrpljenjem, posebice derbiji velike četvorke klubova bivše države. Dinamo i Hajduk bili su pojam, igrači čije smo sličice lijepili u album,…
Da je put u pakao često popločan dobrim namjerama, izreka je dobro poznata svima. Ali kada vam je put za neko dobro djelo popločan zimskim uvjetima i olujnom burom neposredno pred svibanj, onda se već zapitate, jeste li možda trebali češće filtrirati tu svoju kaljužu savjesti i učiniti kome kakvu dobru stvar ili onaj posljednji odverglani očenaš s mislima na fejsbuku možda ipak nije bio tako skrušen.… 
Za vrijeme osmanlijskih osvajanja tijekom kojih je naša zemlja bila smanjena na „ostatke ostataka nekad slavnnog hrvatskoga kraljevstva“, izraz jezik bio je istoznačnica za narod: „Turci nalegoše na jazik hrvatski“, ( pop Martinac nakon Krbavske bitke).
Za neke istine treba se boriti i treba ih svjedočiti. Uskrs, centralni i najvažniji blagdan u kršćana zaslužuje da se o njemu priča, ne jednom godišnje, nego bi on trebao biti lajtmotiv, nešto što nas prati i osvjetljava tminu svakodnevnice.
Vijest o Židakovoj smrti me doslovno zatekla!
“Četrdeset godina uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi”, stoji u Todorićevom pripćenju.
Jeste li primijetili da nam je sve gore i gore? Jeste? Odlično!
Upravo u vrijeme kad su Hrvati slavili pedesetu obljetnicu glasovite „Deklaracije o imenu i položaju hrvatskog književnog jezika“, ( Telegram, 17. ožujka 1967.) skupina političkih vampira, većim dijelom stranaca iz susjednih zemalja i nekoliko domaćih otpadnika i neznalica, pozvala je … 
„Pitanje svih pitanja“ ovih dana je svakako Agrokor i treba li država spašavati privatnu kompaniju koja nema ključnu ulogu u ekonomiji i bez koje se svakako može. Poznato je diljem svijeta da država intervenira kad se radi o tzv. strateškim tvrtkama – poput distributera električne energije, plina, vode, drugih energetskih kompanija, telekoma, prijevoznika u javnom prijevozu…
Postoje mjesta koja naiđeš usputno, nisi ih planirao posjetiti, a koja te osvoje. Imaju ono nešto što te takne, dodirne neku skrivenu žicu unutar tebe, i poslije, kad god možeš, uvijek im se vraćaš.