tekst: Snježana Akrap-Sušac
“Zašto si to skuhala, a ne ono što smo dogovorili sinoć?” – ljutito je pitao djed moju mamu. Ona se blago nasmiješila i upitala zar nije svejedno što jedemo. Njegov je odgovor bio: “Ali ja sam se pripremio za ono!”
E, moj dida, i ja sam se pripremila za jedan posve drukčiji…
Sinoć u neko doba i meni stiglo upozorenje, na portugalskom i engleskom, kako je narednih 72 sata, za očekivati obilne kiše, orkanski vjetar i opasnost od poplave. Nemam krova za koji se trebam plašiti da odleti, kuća mi nije kraj oceana, ali upozorenje je upozorenje. I dobra prilika, ništa veliko ne planirati i poduzimati, naredna tri dana.…
Postoje u životu svakog čovjeka posebni trenutci, izdvojeni iz vremena života, trenutci do kraja ispunjeni osjećajima tako da ih se tijekom cijelog života sjećamo.
Split/ 1. studenoga 2023./ Oko mene tišina prekidana pjevom ptica, uličice omeđene suhozidima, aromatični, mirisi dalmatinskog bilja: mente, kadulje, hajdučke trave, smilja, lavande, koprive… ljepota oblika i boja tisuće predivnih biljki čija imena i znam i ne znam, stabla smreke, drijena, hrasta, graba, bora… kamene kuće, gustirne, a po noći tisuću zvijezda. Ljeti neprekidni zov cvrčaka. To je oaza mira i ljepote nedaleko Splita, kojoj se kao obitelj često vraćamo – u splitskom žargonu prostor zvan Zagora.…
Ovaj članak pišem povodom izlaska jedne, po svemu autentične, putopisne reportaže, zbirke priča o 111 dana hodočašća i 3333 pješke prijeđenih kilometara. Priče su nastajale u putu, kao izvještaji poslije svakog dana i pisali su ih dvoje hodočasnika. Knjiga nosi naslov: