događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Naslov ove kolumne mogli bi potvrditi posebno u ove dane. Baš je takvo vrijeme. Vrijeme za razmišljanje. Započelo prošloga tjedna vrijeme korizme. Vrijeme priprave za Uskrs. Svojevrsne duhovne obnove. I razmišljanja. O sebi. I drugima. Kako je drukčije moguće doći do spoznaje. Do zaključaka. Do obnove. Promjena. A potrebne su i pojedincima i šire, obitelji, zajednici, društvu……
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Dvoranski nogomet među berlinskim Hrvatima, došao na svoje. Ekipa SD Croatije osvojila naslov prvaka sjeveroistočne Njemačke. Po titulu išli u Neuenhagen, sat vremena vožnje od Berlina, u nekadašnji DDR. Takve stvari saznam od onih koji su u Berlinu duže. Nova sam ovdje, tek petnaestak godina gastarbajterske „službe“ , pa mi granice granica bivšeg sistema, nepoznate. A i meni su samoj, granice i „granice“ iz kojih dolazim, prisjele, pa ne volim ni slušati o tome.
Sve u svemu, proveli tamo, u sportskoj dvorani jednog mjestašca, naši mladi nogometaši, cijeli dan. Pa i ja s njima. Nimalo dosadan…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Nerviralo me pomalo kada se posljednjih godina u analizi i kritici suvremene literature pojavio izraz „žensko pismo“. Čuj, žensko pismo! Ma nemoj mi reći! Baš samo žensko?! Kao da je, Bože mi oprosti, neko posebno, nenormalno djelo. Onakvo za koje trebaju posve druga mjerila. Činilo se kao da je tvorac te naoko nježne kovanice time činio uslugu autorima djela. Bolje reći, autoricama. Jer o njima je riječ. A nije tomu tako.
Izdvojivši djela ženskih pisaca u kolonu „žensko pismo“, na neki način ih se drukčije vrednovalo, odvojeno, odmaknuto i manje nego li one iz reda „muškog pisma“. Prava podvala. Jer, mjera literarne vrijednosti neovisna je od spola autora. A ta se razlika u vrednovanju, odnosno poimanju, pa i nagrađivanju, ne samo u ovoj oblasti, nego u cjelokupnom životu, gledajući širi povjesni kontekst, i nije baš nešto značajno izbrisala. U odnosu na neka vremena, od prije stotinu godina, pomaka ima, ali tema ipak ostala, uvijek aktualna.…
Zanimanje: cinik!
Piše: Danijel DIVIĆ
Jebeš mi sve, ali ne mogu se odreći dojma da mi Hrvati psujemo u …pičku materinu. Prevulgarno? Nedostojno jednog uzvišenog medija? Uvreda za sve one koji čitaju? Onda nikada niste pričali s Hrvatima, ili se jednostavno krećete u krugu onih veoma rijetkih ljudi koji zaista ne psuju (postoje li takvi uopće?).
Ne znam da li je do jezika i njegove strukture, ili do bolesne mašte onih koji se koriste istim, ali čini mi se da smo mi Hrvati u psovanju tu negdje u svjetskom vrhu. Psovanje je nama Hrvatima ono što je Brazilu nogomet, Francuskoj vino, a Englezima čaj (zlobnici bi nadodali: i ono što su Michaelu Jacksonu – pokoj mu duši – bili mladi dečki) – pasija i…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
„Izvanredna skupština u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i športskoj zajednici. Za novog predsjednika izabran je Miljenko Sertić, dopredsjednica je Renata Radić, rizničarka Katarina Rustić a novi tajnik je Željko Matić. Za koordinatora za šport je izabran Pero Dragošević a za umjetnost – Bernarda Fischer, dok će kulturne događaje koordinirati -Jelena Knezović.“ Na kraju skupštine, sjećam se, zamolih novi Upravni odbor za zajedničku fotografiju. U tom trenutku, novoizabrani tajnik, inače, kolega po poslu kojim se bavimo, ustaje i odlazi. Ostaje prazno mjesto. Pa je takvo i na mojoj fotografiji objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji- skoro cijeli upravni odbor Zajednice ..i jedan prazan stolac!
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Zasigurno, ima ljepših, sadržajnijih i svrsishodnijih, duhovnih stvari kojima bih radije zaokupila misli od onih materijalne prirode. Zauzela njima djelić novinske stranice. Bilo i ima. No, postoji vrijeme u kojemu i ono materijalno postane značajan poticaj svakovrsnom razvitku. Ili kočnica. Ovisno koji dio iz naslova vam je skloniji. Ono, imati?! Ili pak , nemati. Razlika mi bi, za ratnih godina, sasvim zorno predočena. …
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Konačno je prošlo! Ote mi se takav uzdah sa usana po objavi ponoćnih rezultata sa prelaska nedjelje na ponedjeljak. Naravno, onih izbornih rezultata. Kakvih god da jesu. Prošlo je! Sad zbrajamo podatke. Glasalo toliko i toliko… Ne baš previše. I u Njemačkoj malo. Ipak nešto više nego li u prvom krugu. …
Prošlo ih puno …puno novih i Novih godina. Svaka donijela nešto …odnijela nešto, obogatila ili osiromašila život. Razmišljam ovih dana o proteklim Novim godinama. Jebemti …puno ih se nakupilo. Sjećam se još vremena kada je Nova godina bila samo jedan od dana u godini. U mojoj kući se zvao Mali Božić.…
piše: Sonja Breljak
Godina je počela vrlo bučno. To se mora priznati. Već uobičajeno, u Berlinu je ispaljen pravi arsenal svakojakih vatrenih sredstava. Vele, čak milijun ljudi je veselo slavilo podno Brandenburških vrata. Sad dolazi u prvim danima nove godine, gorko otrježnjenje. Potrošilo se, pojelo, popilo… ulice i šetnice još nisu očišćene od odbačenih raketa. Zna to potrajati koji dan.…
Kakav tjedan! Zavrtjelo mi se u glavi od brojnih događaja. Ali nije dovoljno samo vidjeti i čuti. Treba o događajima i pisati. To se očekuje od novinara, zar ne? A zbivanja sustižu jedna druga. Pa daj ti to stigni! Upalismo i treću svijeću na adventskom vijencu.
Pa ako su vrijeme do prve svijeće adventskog vijenca označile proslave obljetnica udruga berlinskih hrvata, pa potom vrijeme do drugog adventa obilježila…