događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sandra Marelja Muić
foto: Filip Brala
Još jedan vikend za pamćenje u Zadru. Treću godinu zaredom, utrka Wings for life World Run, koja se organizira u 33 grada diljem svijeta u isto vrijeme, odvija se i u lipom mom gradu.
Prekrasna sunčana subota i nedjelja prijepodne, u prvoj pagodi do starta radimo na evidenciji prijavljenih koji dolaze po svoj broj i svoje majice s logom.
Piše: Sandra Marelja Muić
Slučajne li simbolike, praznik rada, kišan i hladan u cijelom Hrvatistanu. Jadni li smo ga mi radnici, odnosno mi ne-radnici i nebo nam se ruga u ovoj državi. Ni u protestni marš ne možeš, ni do besplatnog ručka, ni roštilj u potkošulji ispred zgrade na bubnju iz stare Končareve perilice za rublje.
Živo me zanima što će vladajući prozboriti povodom ove prvosvibanjske nedjelje. Ovotjedna akcija postavljanja parova cipela na Zrinjevcu, kao simbola iseljavanja ljudi iz naše domovine, lijepo se uklopila u predpraznično raspoloženje.…
piše: Sonja Breljak
Slavonski Brod-Berlin/ Sigurno ste već pročitali vijest kako će u povodu skorog Dana grada, između ostalih i Zavičajni klub “Brođani” Berlin e. V. primiti priznanje u Slavonskom Brodu. Odluka je to Gradskog vijeće Slavonskog Broda koje je potvrdilo kandidate što ih je izabrao Odbor za nagrade i priznanja. Na listi nije previše izabranih, po jedan za počasnog građanina i za životno djelo te po pet za Grb Grada i Štit Berislavića.…
Piše: Dražen Radman
”Nije pravo pitanje: Zašto mi Bog nije dao ruke i noge?, nego je pravo pitanje: Ima li nešto bolje od ruku i nogu?”, rekao je, između ostalog, Nick Vujičić na predavanju u Nikšiću (Crna Gora) prošlog tjedna.
“Ukoliko su nebesa stvarnost, onda je Božji mir, svrha, snaga i hrabrost ono bolje!”, nastavio je s govorom 33-godišnji čovjek koji je rođen bez ruku i nogu.
Rekao je čovjek koji je zbog svog hendikepa u ranom djetinjstvu bio ismijavan i ponižavan od strane mnogih vršnjaka.…
piše: Stjepan Poljaković
Ima tome nekoliko godina kako je vaš Periskop postavio pitanje lokalnom političaru: „ Nas dvojica recimo, surađujemo nekoliko godina i poslije toga mi priđe član druge stranke s obećanjem da ću dobiti posao u državnoj službi ako uđem u njihovu stranku. Bi li mi to zamjerio?“ Odgovorio je da ne bi.
Namjera mi je da u ovom članku zbrojim, razgolitim i pojednostavnim sve ono oko nas. Sve se svodi na trgovinu i svi smo predmet trgovine.…
Lijep književni susret za predstavljanja “Ono malo duše” u Wiesbadenu
piše: Sonja Breljak ...foto album
Berlin-Wiesbaden/ U rano subotnje jutro suprug me vozi do berlinske Hauptbahnhof. U 07 i 3 minute hvatam brzi vlak za Frankfurt na Majni. Cilj je Wiesbaden pa mi stoga u Frankfurtu slijedi presjedanje. A valja mi na vrijeme stići jer me u Wiesbadenu očekuju najkasnije do 16 sati.
Tekst: Sandra Marelja Muić
Kišnjikavi vikend pomrsio račune u lipom mom gradu. Govorili i mislili šta hoćemo, vidi se da je meteorologija u konačnici uvijek vladar svega planiranoga. U jednoj ruci coffee-to-go uživam u tihom popodnevu dok šetamo do grada ja i prijateljica, te pokušavamo nadoknaditi protekle tjedne. Tu i tamo se javi koja kišna kap za riječ, ali ne dovoljno uporna da bismo otvorili kišobran. Čisti zrak i tišina mora djeluju ljekovito, kao i dragocjeno zajedničko vrijeme uz smijeh i čavrljanje. Ipak je vrijeme ono najdragocjenije što možemo dati drugoj osobi, ono najviše što možemo dati jedni drugima. Često zaboravljamo da je tako, mislimo da darujemo samo ako predajemo poklon-vrećicu.…
Iz naše arhive: 21.03.2013.
piše: Jasna Župan
Odgajana sam u duhu vjere, vjere da postoji On koji nas za sve loše kažnjava, a za dobro ‘garantira’ ‘kraljevstvo nebesko’ kao i to da Ga molitvom prizivamo a neposluhom na neki način udaljavamo od sebe.
Zbog toga je u mojoj obitelji molitva bila pod obavezno… prije jela, prije testa, prije spavanja… bila je oslonac u svemu i izgledala je kao izvor svega što smo imali. Ono što nismo imali, nismo ni smatrali da nam je neophodno…
piše: Katarina Pavlović
Sada znam da ne postoji čekanje. Odgođene stvari bi mi prije oduzimale sve živce koji postoje. Svojom odlukom, neke stvari same se odgađaju, bez upozorenja.
Ruše tako planove, ništa nije onako kako si planiraš. Iii taman kad misliš to je to. Nije. Ošamari život, podsjeti da on ima neki svoj redoslijed. Neki drugi plan.
Kažem, prije bi me to živciralo do ludila. Sada ne, ne želim.…
